Nakon bure koja je ovih dana podignuta s pokretom Prekinimo šutnju, odlučili smo poslušati i drugu stranu priče, stranu stručnjaka, te je stoga naš sugovornik bio voditelj Odjela za ginekologiju i opstetriciju u koprivničkoj bolnici, specijalist uže specijalnosti ginekološke onkologije dr. Ivica Stanišić.
Porazgovarali smo s njime o stanju u koprivničkom rodilištu i o uvjetima koji se zapravo pružaju svim rodiljama i bebama u njihovim prvim danima života.
Koprivničko rodilište je Rodilište prijatelj djece i ta licenca im je obnovljena prošle godine. Godišnje imaju oko 800 poroda i 600 do 700 ostalih manjih terapijsko – dijagnostičkih zahvata i kiretaža.
– Za kiretaže ide potencirano intravenski analgezij, koji se stavlja sistemski u venu, a nakon toga ide i lokalni anestetik koji umrtvi tkivo kroz koje tijekom zahvata moraju proći. Epiduralna analgezija se još uvijek ne daje trudnicama zbog nedostatka anesteziologa. Oni dolaze ukoliko netko treba primiti anesteziju, a za epiduralni program ih je ipak premalo – kaže doktor Stanišić.
Carski rezovi se izvode najčešće pod općom anestezijom, a sve je popularnija spinalna anestezija. Njome se umrtvljuje samo donji dio tijela, odnosno dio u kojem se izvodi rez dok je rodilja za vrijeme takve operacije budna i svjesna svega te može primiti dijete na ruke odmah nakon poroda, što je vrlo bitno za zlatni sat i kontakt koža na kožu.
U koprivničkom rodilištu zabilježena su već dva slučaja u kojima su nakon carskih rezova očevi primili bebu na prsa i ostvarili kontakt koža na kožu.
Posljednjih su tjedana u javnost izašla brojna svjedočenja i priče majki koje su imale neugodna iskustva u hrvatskim rodilištima. Dr. Stanišić smatra da takva atmosfera nije konstruktivna ni korisna ni za jednu stranu.
– Mi smo nažalost trenutno na vjetrometini zbog javnog linča, zbog nekih stvari koje mi nisu jasne. Zašto se ide protiv struke, zašto se ne kažu konstruktivni prijedlozi, zašto se ne bi na taj način poboljšavali, a ne prozivanjem koje nas maltene vraća u srednji vijek, što nikako ne stoji – zaključuje doktor Stanišić.
Koprivničko rodilište, kazuje nam dr. Stanišić, ima porode jedan na jedan, odnosno jedna babica na jednu rodilju, što znači da je ista prisutna tijekom cijelog poroda i pruža rodilji određenu vrstu podrške i empatije. Ukoliko porod prolazi u redu, doktor kontrolira nalaze i stanje majke i bebe svakih dva sata, dok je babica tamo cijelo vrijeme. Trenutno u koprivničkoj bolnici ima 30 zaposlenih babica, u rodilištu i na ginekologiji.
Šef ginekologije se osvrnuo i na sve popularnije porode kod kuće te rekao da je to zapravo jako rizičan način poroda što za dijete što za rodilju. Porod se treba odraditi u blizini operacijske sale jer se i najuredniji porod može promijeniti u pet minuta i završti kobno, čega ljudi nažalost nisu svjesni. Kod poroda je za liječnika najvažnija stvar da izađe s informacijom da su i žena i dijete dobro.
Otac može biti prisutan na porodu. Do sada je za to uvjet bio položeni tečaj, a sada se razmatra mogućnost da se ukine taj uvjet već da odluku donese dežurni liječnik, jer nije uvijek bajno, ima puno posla i puno strke pa je prisustvo laika nepraktično.
Priupitali smo doktora i koji su sve načini poroda mogući u našem rodilištu.
– Rodilja može stajati, čučati, sjesti na loptu ili stolčić i ležati. Stolčić je praktičan za vrijeme trudova, dok je za sami porod nepraktičan jer je prenizak te bi se babica morala zavuči ispod stolčića. Krevet ima više položaja i savršena je imitacija stolčića, dok babica može ostati u prirodnom položaju da odradi porod. Šetnja za vrijeme trudova je također dozvoljena – kaže doktor Stanišić.
Dodaje da se porod inducira ukoliko postoji medicinska indikacija, odnosno razlog da se trudnoća dovrši jer je u pitanju zdravlje djeteta i majke, a rijetko se inducira zbog prenošenja. Postoji i socijalni aspekt kod višerodilja koje su udaljene od rodilišta jer kod njih porod može završiti u roku pola sata.
Prije rezanja pupkovine beba se stavlja majci na prsa da ostvari kontakt koža na kožu te se pupkovina reže na majci nakon što otpulsira, a beba je u to vrijeme utopljena u kompresnoj dekici da ne bi došlo do pothlađenosti. Toplo tijelo majke ovdje je jako bitna stvar.
Ipak, dr. Stanišić smatra da je najveći problem u odnosu medicinskih sestara i rodilja, upavo – komunikacija.
– Ja stojim iza svog profesionalnog tima, ne kažem da smo idealni i da nema mogućnosti da se napreduje. Ono što bih naglasio je da što se stručnosti tima tiče, tu stvarno nemam nikakvih zamjerki, ali ono što nam svima pomalo fali, ne samo u mojoj struci nego općenito u medicini, je što nema komunikacije s pacijentima. To smo prepoznali kao najveći problem i nastojimo to popraviti – zaključuje dr. Stanišić.
