Stara odjeća s tavana pretvorena u zavidne, prekrasne, šarene kreacije. Nije li to zapravo san svake djevojke? Uz malo novaca i puno kreativnosti divna, jednostavna i jedinstvena Andreja Živko svakom svojom pojavom iznova oduševljava svojim stilom, ali i karizmatičnošću.
Za sebe kaže kako je vrlo uporna, a možda i tvrdoglava. Kada nešto zacrta, želi to i ostvariti.
– Volim raditi. Nije mi ništa teško. Istraživač sam. Znam da radom i strpljenjem život podari i nagradu. Moj je život do sada bio prilično težak. I dalje je, ali sam se naučila s time nositi – rekla je Andreja.
S prijateljicom i kolegicom odgojiteljicom, prije nekoliko mjeseci otvorila je obrt Paravan u Đurđevcu, a o čemu smo pisali.
– Polako ga dižemo na noge. Paravan je multifunkcionalan prostor kojeg sadržajno i vizualno zajedno osmišljavamo. Mjesto koje pokriva edukativan, zabavni, umjetnički i sportski sadržaj – objašnjava ona.
S obzirom na specifičnost njezinog zanimanja, svoje slobodno vrijeme nastoji kvalitetno i uz rad iskoristiti. Ističe kako nije osoba od odmora.
– No, pozitivna sam osoba. S dobrim osobinama duše i srca, empatična i čvrsta u donošenju odluka i djelovanju. Jasno znam što hoću, a što neću. Jako sam iskrena, a laž ne podnosim. Isto tako tvrdoglavost krasi moju osobu, a priznajem da sam i zlopamtilo – kaže Andreja.
Već smo konstatirali kako je Andrejin stil odijevanja jedinstven, a ispričala nam je kako je do njega došla.
– Mislim da se moj stil odijevanja izgradio već u djetinjstvu. Kako nije bilo novaca, uvijek sam nosila tuđe stvari. Bakin tavan je bio pun odjeće, u našoj kući se ništa nije bacalo.
Uvijek sam bila drugačija, nisu me zadovoljavale kupovne stvari. Obožavam second hand dućane i sajmove gdje i pronalazim stvari za obući. Jednom sam nosila meni dragu haljinu i htjela sam nešto popraviti na jednoj slici te mi se sva boja prolila po haljini. Naravno, nije mi trebalo dugo da iz te fleke napravim jedan cvijet. I tako je zapravo počelo i moje oslikavanje odjeće. A što se tiče obuče, uvijek sam htjela ART cipele, ali su puno koštale. Tako da sam svoje iskustvo slikanja prebacila i na cipele. Naravno kasnije i torbe i nakit – rekla je svestrana Andreja koja kaže kako nikad ne bi obula štikle jer u njima ne zna hodati.
Njezin je život prilično dinamičan i teško joj je izdvojiti nešto najzanimljivije. Ističe kako se uvijek nađe u zanimljivim situacijama te da joj nikad nije dosadno.
– Najveći životni izazov krije se iza Paravana, no možda jednom objavim dnevnik koji će biti dobar materijal za predstavu pa ćete znati više – rekla je zagonetno.
Iako je stalno na nogama i radi sto na sat, majčinstvo je za nju primarna uloga.
– To je najteže zanimanje. U odnosu s djecom sam jako otvorena i iskrena. Oni su mi sve i jako sam sretna mama. Uz puno komunikacije i podrške snalazim se i vjerujem u naš odnos. Tinejdžeri su veliki izazov za svakog roditelja, no mislim da mi ide jako dobro. Želja mi je da rade ono što vole i da budu sretni u svojim izborima i odlukama, a ja ću ih u tome podržati. Potrebno je puno strpljenja – mudro je zaključila.
Čini se kako je Andreja zadovoljna i sretna osoba koja ima ispunjen život, ali isto tako ona ne prestaje s planovima, a snovi joj dotiču nebo, kako i treba biti.
– Voljela bih ostvariti svoj san, a to je kućica iz bajke napravljena od pronađenih, otpadnih, nepotrebnih stvari drugih ljudi, oslikanih. Uz sve to, htjela bih puno putovati – za kraj nam je otkrila ova divna žena u kojoj živi djevojčica od koje očekujemo još puno toga.
