U zadnje vrijeme svako malo negdje pročitamo kako netko obilazi svijet biciklom. Čini se da je bicikliranje postalo najpopularniji alternativni prijevoz na putovanjima.
Niko Maras, 28-godišnji profesor povijesti koji trenutno živi u Kalinovcu, nedavno se vratio iz jedne od svojih avantura po Europi, a išao je, naravno, biciklom.
– Rođen sam u Zagrebu, a tamo sam i odrastao. Trenutno živim u Kalinovcu u kući koju sam naslijedio od djeda i bake. Predajem povijest u Osnovnoj školi Đuro Ester u Koprivnici. Ideju o preseljenju sam dobio još 2012. godine, tijekom studija. Osim što me zanimao istraživački dio, nisam htio raditi u prosvjeti u Zagrebu – priča nam Niko.
Svoje biciklističke avanture započeo je 2013. godine, a na samu ideju je došao još kao dijete.
– U početku se nije radilo toliko o želji za bicikliranjem koliko o želji za putovanjem. Jednog dana sam listao slikovni atlas i i počeo razmišljati o tome kako bih mogao putovati iz jedne zemlje u drugu, otkrivati nove kulture i istraživati strane države. S vremenom sam došao do ideje o putovanju na biciklu – pojasnio je Niko.
U početku je vozio jeftiniji bicikl koji nije imao brzine, tzv. fixed gear. Prvo veće putovanje na koje se odvažio bilo je na festival Idemo otok u Ludbregu, a iz Zagreba mu je do tamo trebalo šest sati.
– Napravio sam tada kilometražu od nekih 86 kilometara, bio sam još početnik. Sada bih taj put mogao odraditi za tri sata. Bilo mi je dosta naporno, nisam imao dovoljno iskustva pa sam radio neke velike greške, primjerice nisam kupio torbu za bicikliranje nego sam uzeo torbu za kampiranje od svog oca iz sedamdesetih. Ta je torba imala metalne šipke koje su vrlo neudobne za leđa, dakle imao sam još veći pritisak na sicu – priča Niko.
Na prvo putovanje izvan Hrvatske uputio se 2014. godine, ali nije se radilo o ničemu ekstremnom.
– Bio je to više neki lagani trening, od Zagreba do Brežica u Sloveniji, tridesetak kilometara – kaže Niko.
Niko je biciklom bio u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Danskoj, Švedskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji.
– Na zadnjem sam putovanju prešao oko 1600 kilometara, a najviše sam prešao 2017. godine, 1900 kilometara – kaže Niko.
Nedavno je biciklom bio u zapadnoj Europi i vratio se prepun pozitivnih dojmova vezanih uz uređenost zemalja za biciklizam.
– Nizozemska je raj za bicikliste jer ima puno biciklističkih staza. Njemačka je za Hrvate također raj za bicikliranje, ali u usporedbi s Nizozemskom uočljiv je veliki zaostatak. No, treba uzeti u obzir da je Nizozemska manja zemlja od Hrvatske s negdje tri puta većom populacijom. Francuska je po bicikliranju poput Hrvatske, povremeno se pojavi neka biciklistička staza, ali i tamo se dešava isto kao i u nekim mjestima u Hrvatskoj, da biciklistička staza jednostavno nestane – kaže Niko.
Što se Koprivnice tiče, smatra da je po uređenosti za biciklizam na razini Berlina koji je fenomenalno uređen, ali ostali dijelovi Njemačke su zapušteniji.
– Najgora zemlja za bicikliste u kojoj sam bio je možda Mađarska, ali ako uzimamo opasnost kao mjerilo mogla bi biti i Poljska. Promet je opasan tamo – kaže Niko.
Kad putuje koristi prednosti internet zajednice koja se zove Warm showers, namijenjene putnicima na biciklima pa preko njihove stranice nalazi besplatni smještaj.
Što se mentaliteta tiče, Niko kaže da su najsusretljiviji Šveđani, a hvali i Nijemce koji su, kako kaže, uvijek spremni pomoći.
– Puno manje susretljivi su stanovnici Italije i slavenskih zemalja, no na to sam već naviknut – kaže.
Nije ga strah putovati biciklom po stranim zemljama, a početnicima bi savjetovao da na neka kraća putovanja ne nose puno prtljage.
– Mnoge stranice savjetuju da se nosi alat jer se svašta može dogoditi, ali moj je savjet da se radije kupi dobar bicikl. Jedino o čemu treba voditi računa je da može puknuti guma pa treba obavezno nositi rezervne gume odnosno zračnice i neku malu pumpu – savjetuje Niko.
Pravim avanturistima ne treba previše objašnjavati koliki je užitak sjesti na bicikl i pedalirati prema nekoj stranoj zemlji, ali takva vrsta putovanja nije za svakoga. Ako se ipak odlučite za takav pothvat, najbitnije je imati puno dobre volje i naravno – dobar bicikl.
