Koprivničanka Izabela Andrašić 25-godišnja je mlada žena koju znate sresti ili vidjeti u Koprivnici i koja uvijek oduševi svojim stilom odijevanja, ali malo tko zna da većinu svog vremena Izabela provede u ne tako krasnim i bajkovitim izdanjima.
Kćer poznatih koprivničkih slikara, Gordane Špoljar Andrašić i Ivana Andrašića, studentica je Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Odsjeku za arheologiju i trenutno je na diplomskom studiju, smjer Antička arheologija. S obzirom na to da potječe iz umjetničke, slikarske obitelji, nekako bi bilo logično da ju ta grana umjetnosti zanima, no Izabela se osjeća “sigurnije” kada promatra i komentira nečije stvaranje više nego što bi se sama htjela baviti time. Često je bila etiketirana kao kćer poznatih roditelja, ali uspjela je svojim radom i životnim odabirom pomalo i maknuti tu etiketu sa sebe.
– S djedom sam uvijek prije spavanja čitala antičke mitove, do otprilike moje osme godine smo prošli cijelu Ilijadu i Odiseju, to mi je bilo za laku noć. Oduvijek me zanimala povijest, oduvijek me zanimao boravak u prirodi. Naravno, kad sam porasla i upisala fakultet shvatila sam da je to zapravo jedna velika znanost koja se bavi s jako puno grana i da je kopanje blaga totalni klišej – kroz smijeh nam je rekla Izabela.
Da arheologija nije bajkovita govori i činjenica, kako nam je Izabela objasnila, da treba poznavati biologiju, kemiju, fiziku, matematiku, geofiziku, fotografiju, povijest, sociologiju, etnologiju. Sve te grane i struke treba spojiti da bi se uopće mogao dati neki odgovor nakon arheološkog istraživanja, a opet na samom kraju taj odgovor ne treba nužno biti točan jer arheologija ne može biti egzaktna, koliko god ljudi misle da je upravo takva.
– Mi zapravo iskopavamo cijelu socijološko-geopolitičku povijest, istražujemo kulture od početka čovječanstva pa do, ajmo reći Drugog svjetskog rata, ovisno u koju granu spadamo, ali to je jako široko – rekla je Izabela, koja je trenutno jedna od članica i osnivačica studentske udruge Ziparh u sklopu koje zajedno s kolegama arheolozima provodi arheološka istraživanja.
U zadnjih pet godina posjetila je i istraživala brojna mjesta u Hrvatskoj i van Hrvatske pa nam je tako spomenula Rim koji joj je posebno drag, istražila je gotovo i cijelu Grčku. S ekipom s fakulteta pratila je Dunav od Vukovara do Varne. Korčula, Kurilovec, Kalnik, Sipčina, Sveti Martin na Muri, Zemunik Donji, puno je tu lokaliteta za koje bi nam trebalo puno više slova i vremena da ih pobrojimo. No, Kalnik joj je posebno drag, prapovijesni lokalitet koji je strašno bogat, slojevit i kako nam Izabela objašnjava jako izazovan, s obzirom da na određenim dijelovima na dva metra dubine možete naići na antiku, a metar iznad antike nailazite na prapovijest, što je jako čudno.
– Ne znam kako bi to jednostavno objasnila, ali idemo reći ovako, “scurilo” je kamenje i obrnulo je teren, tako da ono kaj je starije, logično je da bude ispod, ali tu je iznad. Sve se izmiješalo – govori nam Izabela.
Izabela na svakom terenu provede do dva mjeseca, a s obzirom na to da nismo nabrojali ni pola terena na kojima je dosad bila, možete samo zamisliti kako joj u biti život izgleda i koliko svog vremena provodi kod kuće u Koprivnici ili pak u Zagrebu gdje studira.
– Nisam svjetski putnik, ali bi to željela biti kako god da vuče na klišej. U biti se uvijek trudim naći neke last minute ponude pa sam tako dosad uglavnom putovala samo po Europi. Sicilija, Francuska, Poljska, Švedska, Italija, Grčka, sve balkanske zemlje, Engleska, a uskoro idem u Madrid. tako da ću ove godine riješiti i Španjolsku. Afrika mi je sljedeći cilj – govori Izabela.
Izabela je ponosna na činjenicu što se osamostalila, kao i na činjenicu da za sve terene koje radi dobiva plaću, zasad još uvijek preko studentskih ugovora surađujući s raznim institucijama.
Što radi u slobodno vrijeme pitanje je na koji Bela, kako ju mnogi prijatelji zovu, nema tako jednostavan odgovor.
– Stvar je u tome da ta arheologija preuzme čovjeku život i svi hobiji na kraju se svedu na to da imaju veze s njom. Evo u zadnje vrijeme hobi mi je kuhanje pa tako s dečkom isprobavam raznorazne recepte iz antike – kaže Izabela.
Već smo spomenuli kako naša današnja sugovornica uvijek oduševi svojim modnim stilom, a kada nije u gojzericama i radnom odijelu, na sebe voli “nabaciti” raznorazne odjevne predmete koji odišu njenim karakterom.
– Ne mogu reći da mi nije skroz nebitno kaj si budem obukla, ali uglavnom ne planiram i ormar mi je prepun odjeće koja se lako može kombinirati s mnogim odjevnim predmetima. Volim vintage stil, ali ne mogu reći da imam neki određeni stil, to ne. I obožavam second hand dućane. Još sam u fazi da bi doslovno sve obukla, tj. barem probala obući, ali od jednoga zazirem, a to su fluorescentne boje i ne bi nikad kupila donje rublje u second hand dućanu – govori Izabela.
Kad bi pitali njezine prijatelje kakva je Bela, rekli bi da je uvijek spremna za akciju, društvena i glasna, spontana, a kad smo upitali nju kako bi se opisala rekla nam je nešto sasvim drugačije.
– Često se mišljenje drugih ljudi ne poklapa s mojim mišljenjem o samoj sebi. Mislim da sam impulzivna, a s druge strane mislim i da sam preblaga ponekad. Sretna sam što sam s vremenom postala svjesnija sebe i činjenice da danas “glasnije” govorim ono što mi je na pameti. U biti, mislim da imam još vremena ispred sebe i da će biti još puno prilika da se nadogradim kao osoba – rekla nam je Izabela.
Njezina najveća želja je da se ipak jednog dana situira, da nema stalno neke velike planove, da ne traži nove izazove.
– Voljela bih da se s vremenom malo smirim, možda mi to dođe s godinama, ali zasad mi je lijepo ovako – zaključila je Izabela.
Vjerujemo da će s godinama doći ta neka “mirnoća” koju spominje, ali vjerujemo i da će u njoj zauvijek ostati taj divlji duh koji će ju tjerati dalje i dalje, koji će ju gurati da istražuje svijet. Kada bi nas pitali koja je naša najveća želja za ovu mladu ženu, rekli bi bez razmišljanja da želimo da nikad, ali nikad ne prestane oko sebe tražiti nove izazove. Bili oni povezani s arheologijom ili nekim drugim životnim scenarijima.
