Lika je veliko, ali slabo naseljeno krško područje, poznato po hladnoći i snijegu. Iako veće nadmorske visine, to je pretežno ravno ili blago valovito područje, omeđeno visokim planinama, gdje su se ugnijezdila prostrana krška polja kroz koja teku rijeke ponornice.
Lika je golem prostor između Velebita na zapadu i jugu, Velike i Male Kapele na sjeveru te Plješivice na istoku. Lička zavala duga je oko 140 kilometara i, grubo promatrano, pruža se paralelno s Velebitom. Sve te planine visinom zasjenjuju područje Like, čije su nadmorske visine ionako prilično velike, pa možemo govoriti i o visoravni. Dno zavale je na oko 400 metara, otprilike dvije trećine područja leži između 500 i 800 metara nad morem, a najviši dijelovi reljefa su iznad 1000 metara.
Relativno niže Ličko sredogorje dijeli Liku na nekoliko cjelina, zavala sa zaravnima, krškim poljima i udolinskim proširenjima. To su srednja Lika, Gacka, Krbava, južna Lika i ličko Pounje. Svi znamo za poznatu ličku hladnoću: zimi je područje zameteno snijegom, naročito na rubnim dijelovima s višim nadmorskim visinama uz Velebit. Ipak, unatoč Velebitu, prodire vlažan i topliji zrak, što utječe na veću količinu padalina.
Voda je značajan dio Like. Rijeka Gacka poznata je po svojim pastrvama, mušičarenju i mlinicama, no tu su i ostale rijeke. U njima se kriju neki od naših endema riba. Lika danas postaje vrlo zanimljiva turistička atrakcija u svim godišnjim dobima koje valja posjetiti.