Koprivničanka Matea Radotović (26), djevojka koja je završila koprivničku sporstku Gimnaziju, a posljednje tjedne provela je radno u Budimpešti. Kako, zašto? Ona je fizioterapeut hrvatskih vaterpolista. Završila je fizioterapiju, a radi u Privatnoj praksi za fizikalnu terapiju Zlatko Kercel, koji je i vlasnik. Njegova je tvrtka potpisala ugovor s hrvatskim vaterpolskim savezom i Kercel je trebao s vaterpolistima na Europsko prvenstvo u Budimpeštu.
Ali, njen šef je nedavno dobio dijete i nikako nije mogao put Budimpešte. Tu se otvorila prilika za Mateu.
– Samo mi je rekao da se spremim i da za sedam dana idem s vaterpolistima na Europsko prvenstvo u Budimpeštu. Bila sam šokirana, moji su me odmah pitali hoću li ja to moći, ovako krhka i mala s ogromnim vaterpolistima… Ali sad kad je sve prošlo, mogu reći da sam se dobro snašla i da je sve prošlo bez ikakvih problema – kaže nam Matea, koja je prije odlaska na Europsko prvenstvo par puta navratila na popodnevne treninge, kako bi se ipak upoznala s igračima i stožerom i navikla na ono što ju čeka – rekla je Matea za 24sata.
– Neki igrači su i ranije dolazili kod nas u ordinaciju na terapije, ali nisam uvijek ja s njima radila. A i terapije su jedno, a prvenstvo nešto posve drugo. Prije treninga i utakmica treba zagrijati mišiće, a nakon napora odraditi masažu i terapije po potrebi. Bilo je dosta posla, borili smo se s umorom, upalama mišića i tetiva…, uobičajeno, krpali smo se iz utakmice u utakmicu – priča ona.
Vaterpolisti su snažni muškarci, smatrani vrlo zgodnima, pa se nije moglo izbjeći i pitanje o tome što je Mateji rekao dečko kad je čuo gdje ide s i kim.
– Ha, ha, ha… Pa to isto su me pitali i igrači. Ništa mi nije rekao jer ga nemam. Ali sumnjam da bi bio baš sretan da mu djevojka ode na put s 13 vaterpolista. Šalili su se igrači malo na moj račun, ali moram ih pohvaliti, stvarno su svi bili jako korektni, pristojni i profesionalni. Kad bi im nešto trebalo uvijek bi to bilo: ”Možeš li molim te…” i ”Hvala…”, nikad: ”Ajde napravi mi…” Osjećala sam se kao dio jedne skladne cjeline, za mene je ovo bilo sjajno iskustvo i voljela bih dok sam još mlada otići na još koje natjecanje. Ali isto tako sam svjesna da sam žensko i da ću jednoga dana zbog obitelji ipak morati ‘stati na loptu’ – izajvila je.
Među sportašima uvijek ima ‘maza’ koji se vole masirati, ali i onih koji bježe sa stola… Među ‘barakudama’ nije bilo ni jednih ni drugih.
– Ma oni su svi vrhunski sportaši koji su već godinama u profesionalnom sportu i znaju kako stvari funkcioniraju, oni najbolje znaju i što im odgovara i što im treba. Nisu bili ni previše zahtjevni, ni komplicirani. Najviše posla je bilo prije i nakon utakmica, zagrijavanje mišića prije nego li krene rad s kondicijskim trenerom, i kasnije opuštanje i rješavanje problema ako ih ima, a uvijek ih je bilo. Vaterpolo je i te kako naporan sport pun kontakata i udaraca – riječi su mlade fizioterpautkinje.
Dakle, kako krhka djevojka od 60-ak kilograma može okretati i masirati Josipa Vrlića, teškaša, koji ima više od 130 kilograma.
– Bez problema, tehnika je u mom poslu važnija od snage, a ako treba negdje jače pritisnuti, pomognem se laktom. Ali nije bilo potrebe, nekima je i stisak rukom bio prejak… – kaže Matea koja je u mladosti trenirala karate.
– Roditelji su meni i sestri ostavili na izbor čime ćemo se baviti, izabrale smo karate zbog susjeda koji ga je trenirao. Kasnije su rekli da im je bilo žao što me nisu dali u rukomet koji je najpopularniji sport kod nas u Koprivnici, jer sam snažna i borbena pa bih sigurno uspjela. Kad sam preselila u Zagreb napustila sam i karate i posvetila se poslu… – zaključila je simpatična Matea za 24sata.
