Stella Mehkek mlada je Koprivničanka koju mnogi znaju kao Stellu Hartnett ili kao DJ Stellu. Moramo priznati da smo i mi, tek dok smo sjeli s njom na čašicu razgovora, saznali njezino pravo ime i prezime!
Mlada žena koja iza sebe ima 27 godina životnog staža i mnogo iskustva. Završila je Jezičnu gimnaziju, studirala novinarstvo, ali zbog nekih životnih događaja, studij je stavila nakratko na stranu. Zašto? Shvatit ćete poslije!
Stellu, oni mlađi, znaju kao DJ-icu koja tu i tamo dođe u Koprivnicu i onda raspleše sve na najjače, neki je znaju kao lijepu curu posebnog stila, neki i dalje misle da se stvarno preziva Hartnett, a ne znaju da si je to prezime u virtualnom svijetu nadjenula nekad tamo davno u fazi “zaluđenosti” s Joshom Hartnettom! Neki ju uopće ni ne znaju i misle si tko je pak ova? E, pa odlučili smo vas danas upoznati s njom.
Još za vrijeme srednje škole, Stella je počela volontirati, davala je instrukcije djeci u Centru za socijalnu skrb, čitala bolesnoj djeci u bolnici, pomagala osobama s invaliditetom, a zbog fakulteta je na jedan kratki period stala s volontiranjem i posvetila se učenju. No, volontiranje je ostalo dio nje kao i potreba da radi za dobro zajednice. Tako je i na otprilike trećoj godini fakulteta pozvana u Obrtničku školu Koprivnica kako bi bila asistent u nastavi, odnosno radila s djecom s posebnim potrebama.
– To mi je bio prvi posao s kojim sam se susrela u onom pravom smislu. Dobila sam priliku jer se znalo da sam kroz volontiranje radila s djecom s posebnim potrebama, a pošto je sve to bio još opipljiv teren i nešto što se u Koprivnici dotad nije nudilo srednjoškolcima, smatrali su da je dobra stvar uzeti nekoga kome vjeruju i nekoga za koga znaju da ima iskustva. Dobila sam priliku raditi s djevojčicom koja se zove isto kao ja – objasnila je Stella. Istovremeno je uz posao u školi radila s jednim starijim čovjekom koji je zbog tri moždana udara morao između ostaloga ponovno naučiti pričati, a Stella mu je pomagala u tome. A radila je i s malom curicom s posebnim potrebama, Sunčana se zove, a Stella nam objašnjava kako je upravo Sunčana jedno predivno biće, a za nju i predivno iskustvo.
Vrijeme je prolazilo i tako se Stella uz posao u školi i dva posla sa strane počela baviti i DJ-ingom i, kako kaže, bilo je baš sve na svom mjestu! I onda je došao trenutak koji nije očekivala, a koji joj je na neki način promijenio život. Već vam je postalo jasno da je Stella naviknuta pomagati drugima. Isto tako i njezinoj majci Vedrani Beg je to sasvim normalno, tako da je njena majka bila jedna od organizatorica pomoći migrantima, odnosno izbjeglicama koji su iz Botova pješačili prema mađarskoj granici.
– Mama je došla na ideju da skupimo što više hrane i da odemo na Botovo, odnosno na granični prijelaz. S vremenom je sve to postalo sve veće i veće, a počeli su dolaziti i volonteri izvana kako bi pomogli, tako da je u jednom trenutku kod nas spavalo i 35 volontera. I tako sam upoznala i svog današnjeg partnera i oca našeg djeteta – prisjeća se Stella. Jano, Stellin partner, je iz Švicarske, a upoznali su se pomažući izbjeglicama, zaljubili su se vrlo brzo, a danas on i Stella imaju trogodišnjeg sina Nea.
– Kad sam ostala trudna, taman je i Stella završavala svoje školovanje, tako da mi je odluka da stanem s poslom asistenta u nastavi bila puno lakša jer sam znala da ju neću ostaviti na cjedilu, a opet neću ni početi raditi s nekim drugim i onda ga ostaviti usred školske godine – govori nam Koprivničanka te objašnjava kako biti asistent nije posao niti ga se može smatrati poslom. Ako je čovjek spreman dati cijelog sebe i nakon onog fiksnog radnog vremena, onda je spreman biti i asistent u nastavi. Lijep je osjećaj kad si “nečija osoba”, kaže Stella.
– Odlučili smo da ću ja biti ta koja će biti malo više doma s Neom, s obzirom na to da je Jano u tom trenutku imao samo godinu dana do završetka fakulteta. Smatramo da su prve tri godine života najbitnije, a budući da oboje imamo honorarne poslove, stvorili smo si financijsku sigurnost i osjećaj neovisnosti – govori Koprivničanka te objašnjava kako je Koprivnica dobila prednost ispred Švicarske čisto zbog činjenice da ovdje imaju vlastiti stan, a tamo ne, barem u ovom trenutku.
Kako je postala DJ-ica i zašto voli ovaj posao
– Kao mala sam s mamom stalno slušala Otvoreni radio i za glazbu sam znala samo preko radijskih stanica. Prva kazeta koju sam imala je bila Mineina i išla je sa mnom svugdje, zajedno s malim kazetofonom i znala sam sve pjesme i pjevala ih usred vrtića naglas. Nakon toga sam dobila CD od Enriquea Iglesiasa i nakon toga sam sve više i više počela voljeti glazbu – prisjeća se Stella koja smatra da je svaki žanr prekrasan, odnosno da se u svakom može naći nešto predivno, no priznaje da u heavy metalu to nije uspjela još uvijek naći.
Stella je postala “DJ Stella” sasvim slučajno, u taj svijet ju je uvela Koprivničanka Romana Pavliša, odnosno osigurala joj je priliku da uđe u taj svijet, a Stella ju je iskoristila najbolje što je ikad znala i mogla. I od te 2014. godine s tim svijetom ne staje. Hrvatska, Slovenija, Švicarska, noćni klubovi, privatni rođendani, iskusila je svašta.
– Meni je puštanje glazbe čisti gušt, trenutak dok shvatiš da ljudima paše glazba koju biraš je neopisiv. Imam i nešto lošijih iskustava, kada bi oprema, koju sam dobila na raspolaganje bila loša, ali sve je to zanemarivo – rekla je.
Planira li stati sada kada je majka, pitanje je koje je čula par puta
– Da, imala sam priliku čuti od starije populacije nešto tipa ‘joj pa ti si cura, kako ti ideš sama van ili kako ideš u Zagreb, a Jano ne’. Ali, ja sam odrasla u obitelji u kojoj su muškarci radili sve, nije bilo podjela rada, oni su i kuhali i prali i peglali, nije bilo seksizma. I sve mi je to bilo normalno, nisu radili nešto što je trebalo posebno hvaliti, a eto ja danas imam sreću da i ja to imam, nema raspodjele poslova po spolovima – objašnjava Stella. No, nije sve bilo bajno. Imali su i oni situaciju kada su leptirići nestali, kada su se računi morali platiti, no nakon što su se apsolutno upoznali, ogolili do kraja, shvatili tko od njih nosi kakve “traume”, koje su ih na neki način odredile kao ljude, a koje možda i nisu zdrave, počela je ona prava, iskrena ljubav.
– Mi smo čisti dokaz da se prava ljubav ne nalazi, već se prava ljubav gradi, gradi iz temelja. I to se kod nas dogodilo, mogli smo otići u drugom smjeru i reći si zbogom, ali mi smo odlučili poraditi, izgraditi temeljno prijateljstvo i raditi na sebi kao ljubavnom paru. Možda se nekom i desi da im je kao na filmu, od početka do kraja sve idealno, i meni ja drago ako je tako, ali ja smatram da život nije idealan kao na filmu i da na njemu čovjek mora raditi – kaže Stella.
– Ne mogu reći da sam prestala biti optimist, ali priznajem da sam puno realnija. Ne u negativnom smislu, već sam postala svjesna toga da ne mora sve ispasti onako kako bismo željeli, ali to nije nužno loše – nadovezala se.
– Pristupiti prema svima i svemu s dobrom namjerom. Dobra namjera i razumijevanje, to je sve što tražim. Ništa mi nije bitno, kakav si, što si, što radiš, bitno mi je samo da si OK. Da si dobar čovjek – kaže.
Što joj je bitno kad je pak u pitanju ono što svaka žena voli, neke malo više, neke malo manje, neke puno, ali potajno, neke javno. Kakva je Stella kad su odjeća i šminka i uređivanje općenito u prvom planu.
– Ne znam, nikad to nisam shvaćala do kraja, kad kažem “to”, mislim na modu. Mislim da je, što god da netko stavi na sebe i u tome se osjeća ugodno, lijepo, ženstveno, super, mislim da je to jedino bitno. Ja pak s druge strane imam ormar pun odjeće koja je apsolutno različita. Ne promišljam puno niti dok kupujem niti dok se oblačim. Hlače najviše volim – kaže Stella te napominje kako haljine isto jako voli, ali pošto je jako visoka, istina je da “muku muči” s pronalaskom odgovarajućih haljina.
– Ja mislim da se sve da iskombinirati i da ne postoji stvar koja je loša ili zabranjena – kaže Stella koja napominje da jedino na što pazi jest da joj je kosa čista. To joj ponekad zna oduzeti vrijeme, ponekad zna reći da ju kosa ograničava, ali s druge strane nije Stelli nepoznata pojava da izađe u svijet i s punđom na glavi.
Planira li se vratiti na novinarstvo i završiti fakultet
– Ne, odmaknula sam se od toga, promijenila, zasad ne znam koji bi fakultet ponovno upisala, ali znam da novinarstvo više ne bi. Zanima me socijalni rad, ali me isto zanima i modni dizajn, htjela bi možda i edukacijsko-rehabilitacijski, ali što ću odabrati jednog dana, to sada ne znam.
Ono što zna jest da je sretna razvojem svojeg života, sretna je što uz sebe ima muškarca kojemu maksimalno vjeruje i pored kojeg je svoja, kojeg ona ne sputava u njegovim strastima kao što ni on nju ne ograničava. A to joj daje mir i to ju čini sretnom, a to je ono čemu teži, da bez obzira gdje je i bez obzira na činjenicu da ne zna što joj život donosi, ima svoj mir, iliti svoj “peace of mind” kako Stella zaključuje.
A to je ono čemu svi težimo, da oko sebe imamo ljude koji su naš dom, koji nas smiruju i koji nam ne “režu krila”. Koji nam dozvoljavaju da budemo svoji.
