Nakon duže stanke i dvije virtualne izložbe, u subotu, 27. lipnja od 19 sati u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama otvara se samostalna izložba Mate i Milana Generalića. Nakon predstavljanja Ivana i Josipa Generalića u 2018. godinu, slijedi još jedan umjetnički susret oca i sina. Izložba Snaga zajedništva kroz ljepotu detalja prikazuje presjek stvaralaštva oca i sina iz bogatog fundusa obiteljskog nasljeđa. Posredstvom brata Ivana, Mato Generalić kreće u umjetničke vode 1950-ih godina, kada na temeljnim zasadama Krste Hegedušića bilježi neposrednu svakodnevicu. Odabirući drugi materijal – drvo – s Martinom Hegedušićem postaje jedan od predvodnika naivnog kiparstva.
Tijekom 1960-ih godina kiparstvo korespondira sa slikarstvom pa u bogatoj narativnosti i jednostavnoj obradi bilježi svakodnevne, „obične“ teme te se vrlo brzo profilira u iznimnog i vještog kipara. Ljudi koji ga okružuju postaju mu nepresušna inspiracija. Ljudi s margine – bokci, bosonogi, putnici, bake i djedovi – postaju temelj umjetničkog izražavanja. Unatoč tome, neka od najboljih ostvarenja vezuju se uz animalističke motive, odnosno prikaz domaćih životinja – krave, konja, pijetla, mačke. Skulpture koje odlikuje snažan i odlučan rez, robustno oblikovanje i narativnost u pristupu s tek povremenim izletom u simboliku, trodimenzionalna su slikovnica sela i života kroz vješto uravnoteženje težine životne ozbiljnosti i lakoće ljekovitog (o)smijeha. Na sličnim principima formira se i individualni stil Milana Generalića.
Njegova prva ostvarenja u kanonskom izričaju Hlebinske škole nastaju 1960-ih godina, a vlastita poetika formira se tijekom 1980-ih godina, Pritom, zeleno postaje „zaštitni znak“, prepoznatljivi pečat Milana Generalića.
Slika istkana od mnoštva minuciozno obrađenih vegetabilnih motiva, snažno ritmizirana doimlje se živo, pokrenuto, pa je gotovo moguće osjetiti povjetarac koji njiše travke i krošnje. Figuracija je potencirana do maksimuma, sve do najmanje gradivne jedinice svakog motiva. Izrazitim fokusom na vlati trave ukazuje na ljepotu svakodnevne „banalnosti“, prirodne ljepote pozivajući nas da zastanemo, osjetimo bilo prirode i ljepotu u (ne)slučajnim detaljima, u savršenom skladu svih elemenata. U poetskoj atmosferi nastoji preslikati savršenstvo, harmoniju i mir prirode, uloviti ga u sliku i sačuvati za sebe i buduće naraštaje u bunaru kolektivne memorije.
MATO (MATIJA) GENERALIĆ (7. 10. 1920., Hlebine – 22. 11. 1985., Zagreb), mlađi brat Ivana Generalića. Završio je osnovnu školu, bavio se poljoprivredom i lovom, a od 1950-ih godina u slobodno vrijeme kipari. Krajem 1950-ih godina uspješno svladava materijal i formira tehničku vještinu, a zrelost izraza doseže u 1960-im godinama. Većinu tema crpio iz svakodnevnoga seoskog života te stvorio galeriju likova seljaka i fragmentarnu sliku seoske svakidašnjice.
MILAN GENERALIĆ (18. 3. 1950., Hlebine – 23. 5. 2015., Hlebine) tehniku slikanja na staklu uči od strica Ivana, dok ga bratić Josip savjetuje. Prva ulja nastaju 1960-ih godina, a tada iskušava i slikanje na platnu te crtačku tehniku. Godine 1969. završio je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn na odsjeku za slikarstvo. Radio je puno, predano, kreativno i inovativno, bilo da se držao „klasika“ Hlebinske škole u tehnici ulja na staklu gdje su mu najdraži bili prikazi pejzaža, bilo da je kipario ili slikao freske.
