Najveći financijski udar koronakrize na svojim su džepovima osjetili zaposleni u zračnom i kopnenom prijevozu, turizmu, ugostiteljstvu i uz njih vezanim uslugama, poput putničkih agencija, piše Index.
Potvrđuju to podaci državne statistike prema kojima je prosječna neto plaća zaposlenih u zračnom prijevozu u Hrvatskoj na kraju prošle godine bila čak 1336 kuna ili preko 11 posto manja nego na početku godine. Istodobno, prosječna mjesečna neto primanja po zaposlenom u sektoru turizma i ugostiteljstva smanjila su se za 500 kuna ili gotovo 10 posto. Nešto manji pad prosječnih plaća DZS je registrirao i u nizu drugih djelatnosti, poput kopnenog prijevoza i brojnih uslužnih djelatnosti, kao i u umjetnosti, zabavi i rekreaciji.
Pad plaća u tim sektorima posljedica je ograničenja koje nam je donijela pandemija koronavirusa. Doduše, cilj epidemioloških mjera je zaštita zdravlja ljudi, no druga strana iste medalje je snažan udar na poslovanje brojnih sektora, posebno uslužnog, o kojem ovisi hrvatsko gospodarstvo. Za brojne se tvrtke posebno kritičnim pokazao lockdown, najprije onaj potpuni, proljetni, a potom i ograničeni, zimski koji je rezultirao otkazima, pa čak i gašenjem niza tvrtki. Primjerice, procjene ugostitelja govore da je samo u tom sektoru izgubljeno oko 11.000 radnih mjesta, kao i da su mnogi ugostiteljski objekti tijekom posljednjeg zaključavanja gospodarstva definitivno stavili ključ u bravu.
S druge strane, plaće su u pojedinim sektorima i u koronakrizi rasle. Tako je u sektoru rudarstva i vađenja prosječna neto plaća u prosincu prošle godine bila 957 kuna veća nego u siječnju, odnosno tijekom prošle godine je porasla sa 7982 na 8939 kuna. I u energetici je došlo do rasta plaća: početkom godine prosječna plaća u tom sektoru iznosila je, prema podacima DZS-a, 9048 kuna, a krajem godine 9533 kune, što je 485 kuna više.
Značajan porast plaća u istom je razdoblju zabilježen i u ICT sektoru, u kojem je prosječna plaća početkom prošle godine iznosila 8965 kuna, a krajem godine 9478 kuna ili 513 kuna više. Time je samo nastavljen i ubrzan trend rasta plaća u tom sektoru, koji je u prošloj, korona-godini zbog ubrzane digitalizacije doživio pravi procvat.
Rast plaća statistika je registrirala i u prerađivačkoj industriji koja je, zbog otežanih komunikacija do kojih su dovele epidemiološke mjere u svijetu, proradila punom parom, barem u segmentima prehrambene, farmaceutske i pojedinih drugih industrija. Plaće su, pokazuju podaci DZS-a, lani porasle i u financijskom sektoru, kao i u poslovanju nekretninama. Značajan rast prosječnih plaća imao je i javni sektor, u kojem je prosječna neto plaća na početku godine iznosila 7932 kune, a krajem godine 8257 kuna, što se vjerojatno dijelom može pripisati isplati božićnica.
Sektor koji je lani možda najviše iznenadio je građevinarstvo. Prosječna plaća u građevini tijekom 2020. godine je porasla stotinjak kuna, s 5532 kune, koliko je iznosila početkom godine, na 5632 kune krajem godine. Iako nije riječ o velikom rastu, vrijedi istaknuti da je do njega došlo u uvjetima kada građevina, prema podacima Eurostata, spada među slabije plaćena zanimanja i u Hrvatskoj i u EU. Osim zbog nedostatka radnika u građevinskom sektoru, rast plaća u građevini u Hrvatskoj rezultat je i obnove od razornih potresa koji su pogodili Hrvatsku – zagrebačkog i petrinjskog zbog kojeg su građani, s obzirom na to da prava i organizirana obnova još nije ni krenula, sami počeli obnavljati svoje stambene objekte. Stručnjaci kažu da se u građevinskom sektoru zbog pojačane potražnje za radom i u sljedećim godinama može očekivati rast plaća.
– U građevini će, s obzirom na štetu koju su nam nanijeli potresi, plaće nastaviti rasti, kaže Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.
Osim obnove od potresa, povećanu potražnju za građevinskim radovima generirat će i infrastrukturni projekti koji će se sufinancirati novcem iz fondova EU. Na rast plaća u tom sektoru utjecat će i nedostatak građevinskih radnika, zbog čega Hrvatska posljednjih godina masovno uvozi radnu snagu za građevinske radove.
Samo nebo je granica plaćama u ICT sektoru
Velike perspektive rasta plaća i u narednim godinama ima ICT sektor, koji i inače spada među najatraktivnija zanimanja kako u Hrvatskoj tako i u EU. U tom sektoru rastu plaća, ističe Bejaković, samo je nebo granica.
S druge strane, veliko je pitanje kako će se dalje kretati plaće u turizmu, ugostiteljstvu i drugim, uz njih vezanim uslugama, poput povremenog prijevoza putnika, turističkih agencija ili zračnog prometa. Sve će, napominje Bejaković, ovisiti o tome kakva će biti ovogodišnja turistička sezona, a ona opet ovisi o stanju pandemije koronavirusa. U ovom trenutku nitko ne očekuje da bi ovogodišnja sezona mogla biti slabija od lanjske, u kojoj smo ionako ostvarili samo oko polovice turističkog prometa iz 2019. godine, ali novi val korone u kombinaciji s nedovoljnom količinom cjepiva izaziva zabrinutost.
Sudbina plaća u turizmu i ugostiteljstvu ovisi o pandemiji koronavirusa
“Ako granice budu zatvorene ili ako bude prepreka pri njihovom prelaženju, onda će i ovogodišnji turistički rezultati biti slabi, a to će se onda negativno, zbog smanjenih prihoda tvrtki, odraziti na plaće zaposlenih u tim sektorima”, upozorava Bejaković.
Dodatni problem u cijeloj priči je što zaposleni u turizmu i ugostiteljstvu te uz njih vezanim uslugama u EU, pa tako i u Hrvatskoj, spadaju u donji dio platne ljestvice zaposlenih. Pri dnu ljestvice plaća spadali su i prije izbijanja koronakrize, a nakon što je krenula pandemija, upravo su oni najgore prošli.
S druge strane, zaposleni u ICT sektoru, financijama i energetici u EU su, pokazuju podaci Eurostata, i prije koronakrize bili najbolje plaćeni, a u prošloj su godini zaposlenima u tim djelatnostima primanja nastavila rasti. Rezultat toga je produbljivanje razlika u plaćama zaposlenih u pojedinim djelatnostima.
I zaposleni u javnim službama, kako pokazuju podaci državne statistike, ulaze u rang onih čija primanja koronakriza nije vidljivije okrznula. Štoviše, slijedom dogovora Vlade i sindikata u ovoj se godini očekuje rast njihovih primanja. No Bejaković upozorava da će Vladi ta obećanja biti teško ispuniti u godini u kojoj se pandemija nastavlja, pa smatra da bi trebalo ići na zamrzavanje plaća u javnom sektoru.
Alternativa je, kaže, daljnji rast javnoga duga koji je lani, prema podacima Ministarstva financija, već dosegao rekordnih 322.6 milijardi kuna ili 87.3 posto hrvatskog bruto domaćeg proizvoda (BDP), što Hrvatsku čini najzaduženijom među tranzicijskim članicama EU i udaljava od članstva u eurozoni.
Fiskalni kapacitet države je jako ograničen. Vlada bi u ovoj godini trebala ići u zamrzavanje plaća u javnom sektoru. Tu je i pitanje nastavka primjene mjera za očuvanje radnih mjesta koje su dosad jako puno koštale državni proračun, a bez kojih bi pad plaća i zaposlenosti u prošloj godini bio znatno veći”, zaključuje Bejaković.
Najviše zahvaljujući tim mjerama Hrvatska je u prošloj godini uspjela očuvati razinu plaća. Podaci DZS-a pokazuju da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj lani iznosila 6763 kune, što je realno 2.6 posto više nego godinu ranije. Prosječna plaća u prosincu bila je realno 5.7 posto viša nego u prosincu 2019. godine te je iznosila 6999 kuna.
Plaće kod nas sve više zaostaju za plaćama u novim članicama EU
Iako su plaće u Hrvatskoj više nego u zemljama europskog jugoistoka, one sve više zaostaju za plaćama u novim članicama EU, dok se s plaćama na sjeveru i zapadu kontinenta ni ne mogu uspoređivati. O tome možda najbolje svjedoče Eurostatovi podaci o razlici u medijalnoj plaći, srednjoj vrijednosti plaća, prema kojoj su plaće u Danskoj, članici EU s najvišim plaćama, čak pet puta veće od onih u Hrvatskoj. Ili preciznije, dok je medijalna bruto satnica u Hrvatskoj 2018. godine iznosila samo 5.37 eura, u Danskoj je ona dosezala 27.24 eura. Istodobno, medijalna bruto satnica u Hrvatskoj je dva i pol puta ispod prosjeka Unije.
Sve više hrvatskih radnika posao traži u Sloveniji
Među članice EU s visokom razinom medijalnih plaća, pokazuju podaci Eurostata, spadaju i Irska, Njemačka i Austrija. Upravo su to članice u koje hrvatski radnici najviše sele. Medijalna bruto plaća u Sloveniji otprilike je upola veća nego u Hrvatskoj, pa se ne treba čuditi podacima da sve više hrvatskih radnika posao traži i u Sloveniji. Naravno, razlike u primanjima, pa tako i u satnici, nisu baš tako velike kada se uzme u obzir i razina cijena, koja varira od zemlje do zemlje, ali to ne mijenja puno zaključak da su plaće znatno više u starim nego u novim članicama Unije, kao i da Hrvatska i u segmentu plaća sve više kaska za nizom novih članica.
No treba reći da je i produktivnost u tim zemljama veća nego u Hrvatskoj. Također, radi se o zemljama u kojima su se radna mjesta do izbijanja koronakrize otvarala, dok ih u Hrvatskoj, osim u pojedinim sektorima, ni tada nije bilo, a sada će ih biti još i manje. To je, kako već godinama upozoravaju ekonomisti, posljedica neprovođenja reformi.
