Poznati su dobitnici javnih priznanja Grada Đurđevca. Izglasalo ih je Gradsko vijeće Grada Đurđevca, a najveće priznanje, ono počasnog građanina dodijelit će se posthumno Slavku Čambi, omiljenom i rado viđenom čovjeku.
S osobitim je zadovoljstvom isticao proslavu svog 85. rođendana u Đurđevcu pod pokroviteljstvom Grada i Ogranka Matice hrvatske te Gradske knjižnice u Đurđevcu. Godine 2000. primio je Zlatnu plaketu grada Đurđevca, a 2007. nagrađen je Nagradom za životno djelo.
Slavko Čamba (1930.) zanimljiva je ličnost u podravskom miljeu, čiji bi život stao pod zajednički nazivnik: Tuđina, zavičaj, dom. U tuđinu (Austrija) se odselio slijedom svojih političkih uvjerenja, zbog kojih je stradao, da bi tamo našao posao, skrovište i budućnost za svoju obitelj. Troje njegove djece steklo je akademska obrazovanja, dok se Slavko u domovinu vratio devedesetih godina, na krilima demokratskih promjena u Hrvatskoj. Do tada je pisao i surađivao u emigrantskom tisku i katoličkim novinama i revijama. Njegova velika tema je BLEIBURG i bleiburška stradanja, o čemu je objavio tridesetak naslova.
Što se izrazitije književnog pisanja tiče, objavio je sljedeće naslove: MOJE ŽIVLENJE, TA DRAGA DOMAČA REČ i ĐURĐEVAČKI KAJ. Kroz poeziju se provlači nit etnografije, opisujući konkretne prostore, likove, floru i faunu, kako ih je autor emotivno upamtio i u svjetlu uspomena sačuvao. Pogled na svijet je patrijarhalan, ističu se čestitost, domoljublje, stara „korjenika“, žal za mladošću i dragim licima koja je u svojoj dugovječnosti nadživio i koja danas sakrivaju „nebeske megle“.
Nagrada za životno djelo
Javno priznanje Nagrade za životno djelo dodijeljeno je Zdravku Šabariću, za ostvarene rezultate i dugogodišnji angažman te doprinos obogaćivanja kulturnog, turističkog i društvenog identiteta Grada Đurđevca i Podravine.
Zdravko Šabarić rođen je u Hampovici 8. lipnja 1954., osnovnu školu pohađao je u Virju, a gimnaziju u Đurđevcu. Već od malena pokazivao je smisao za likovno izražavanje. Slika temeljito, usredotočeno i studiozno, djelujući poučno i preko svojih radova. Širi i mijenja tematiku, okrećući se svijetu tehnike, kroničarski bilježi što se u životu sela i maloga grada mijenja.
Na taj način osokoljuje i druge likovnjake da se udalje od imitacije i ukalupljivanja, te da progovore bojom i pigmentom o vlastitim osjećajima i senzacijama. Narisao je mnoge portrete suvremenika, s izraženom psihološkom crtom. Podario nam je nekadašnje vizure Đurđevca, njegove specifične „majkice na biciklinu“, stara zdanja, motive Staroga grada, interpretacije literarnih motiva (Galović i dr. ), te važne ekološke teme, u kojima kontemplira o budućnosti naše planete.
Uz kontinuirani rad u osnovnoj školi u Đurđevcu i Kalinovcu, gimnaziji u Đurđevcu kao nastavnik likovne kulture, gradskim ustanovama – Centru za kulturu kao ravnatelj i voditelj galerije Stari grad, te u Muzeju Grada Đurđevca, bio je sudionik i voditelj brojnih likovnih kolonija, kulturnih događanja, te jedan od osnivača Likovnog udruženja u Đurđevcu.
Osobito je zaslužan i vrijedan u prihvatu Donacije Ivana Lackovića-Croate, čiju je vrijednost prepoznao i u najvećem dijelu klasificirao i verificirao.
Nakon umirovljenja 2016. godine, i dalje je aktivan, osobito kroz djelovanje u Udruzi „Peski- Art Đurđevac“, te suradnji s muzejom osobito kroz pojedine aktivnosti poput ilustracije simbola kravate povodom predsjedanja Republike Hrvatske EU, te obradi pojedine muzejske građe.
Javno priznanje Zlatna plaketa “Sveti Juraj” dodjelit će se Rukometnom Klubu Đurđevac, Foto-kino klubu Picok i Nikoli Mihočki.
Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca dodjelit će se Ogranku Matice hrvatske u Đurđevcu, gospođi Ljiljani Plazek – Bogojević i gospođi Ivančici Sabolić, profesoricama u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva, gospodinu Igoru Benakoviću, direktoru tvrtke Bauwerk Boen, gospodinu Josipu Pleadinu, grafičkom poduzetniku i gospodinu Zdravku Štefaniću, višestrukom darivatelju krvi (104).
