Kao i svaki drugi dan, današnji je za Hrvoja Zdelara počeo uobičajeno. Probudio se, ustao, spremio, krenuo i došao na posao, u Opću bolnicu Virovitica gdje radi kao anesteziološki tehničar.
– Potajno smo se nadali da bismo mogli izvući nešto više – priznat će Zdelar, kao što bi i svaki sportaš trebao razmišljati, 24 sata nakon utakmice Hrvatskog kupa između njegove Pitomače i Rijeke, hrvatskog prvoligaša, trenutno vodeće momčadi HT Prve lige.
Nije nam rekao, ali vjerujemo kako su ga upućene kolegice i upućeni kolege na bolničkim hodnicima barem potapšali po ramenu i rekli: “Bravo.”
– Eh, sad, koliko sam dobro odradio svoj posao… Sedam golova u mreži, nije to baš malo. Ali, eto, obranio sam pet-šest dobrih lopti. Mogu biti ponosan – svjestan je Zdelar.
Kolumbijskog napadača doveo je do ludila
I zaista može biti ponosan. Svakome tko je gledao za čitavu općinu povijesnu utakmicu, bilo uz travnjak ili putem prijenosa HNTV-a – u kojoj je favorizirani suparnik slavio s visokih, ali očekivanih 0:7 – svjedočio je brojnim Zdelarovim paradama.
– Profesionalci su, nismo im mogli parirati. Prvo poluvrijeme kak’-tak’, ali drugo to nije bilo to – dodaje.
Denis Bušnja naprasno je, u četvrtoj minuti, doveo Riječane u vodstvo. Nada u borbu na duge staze time se praktički u trenu rasplinula. Haris Vučkić na 0:2 povećao je u 36. minuti, čime se otišlo na odmor. U nastavku su, kao što Zdelar kaže, izgubili korak za fizički spremnijima i, dakako, kvalitativno boljim suparnikom koji je postigao pet dodatnih pogodaka. Zabijali su Matej Vuk, još jednom Vučkić, a dvaput i fantastični ofenzivac Issah Abbas.
Trener kluba iz trećega po veličini hrvatskoga grada Goran Tomić obećao je kako će utakmici s klubom iz virovitičko-podravske općine pristupiti maksimalno ozbiljno. I dok je to uobičajena mantra svih sportskih djelatnika, često dođe do manjeg ili većeg, svjesnog ili nesvjesnog, podcjenjivanja inferiornog suparnika. Pristup nerijetko bude takav da se utakmica odradi, da se do pobjede dođe po inerciji. Jer, istina, jasno je na čijoj je strani kvaliteta.
No, dojam je kako su Riječani zaista stisnuli gas, želeći produljiti niz pozitivnih rezultata izgrađen kroz prvenstvo. Išlo se čak do te mjere da su nekolicinu propuštenih prilika doživjeli poprilično emotivno, u čemu se istaknuo Jorge Obregon pristigao tijekom ljeta iz Varaždina. Razlog je, naime, toliko željeni prvijenac u bijelome dresu koji nikako da dođe.
Nije mu, bome, olakšao ni Zdelar. Bacao se, izletavao i spriječavao kolumbijskog napadača, gotovo ga doveo do, slikovito rečeno, ludila koje je kulminiralo scenom u kojoj pada na koljena s licem uronjenim u dlanove nakon promašaja sredinom drugoga dijela.
– U zadnji sam se tren predomislio, mislio sam se baciti u stranu u koju je pucao – prepričava Zdelar kazneni udarac kojim se Obregon, konačno, u 88. minuti upisao u listu strijelaca.
Klub ove godine slaviti veliki jubilej – 100. rođendan
Zdelar se nogometom počeo baviti sa sedam godina, baš u Pitomači čiji je dres nosio do pionira kada je stigao poziv Slaven Belupa. U redovima Farmaceuta, pak, zadržao se sve do zaključenja juniorskog staža te bio i treći vratar prve momčadi, provevši tako utakmice protiv zagrebačkog Dinama i splitskog Hajduka na klupi. Klupsko vodstvo odlučilo ga je poslati u tadašnju Koprivnicu na posudbu, nakon čega je Zdelar donio odluku o odustanku od profesionalizma i posvećivanju fakultetu i poslu. Transferirao se u Croatiju iz Grabrovnice – s kojom je u Kupu poražen od Splita 1:0 – a sada je već par godina ponovno u Pitomači, svojoj Pitomači koja nastupa u Četvrtoj NL Bjelovar – Koprivnica – Virovitica.
– Jednim mi dijelom jest, a drugim nije žao. Radim posao koji volim, iako bih, kao i svatko, želio biti profesionalni nogometaš. Ali, zadovoljan sam ovime što imam – odgovora na pitanje žali li što se nije profesionalno ostvario kao nogometaš, dok danas istovremeno završava fakultet za višeg medicinskog tehničara.
Potvrdio nam je kako su im igrači Rijeke podijelili dresove, a klupsko vodstvo ostavilo, na primjer, lopte i opremu za fizioterapeute, što je hvalevrijedan potez. Naravno, unatoč konačnom ishodu, sami plasman u glavni ždrijeb Kupa razlog je za proslavu nakon posljednjeg zvižduka suca Zdenka Lovrića. A kako će se tek pjevati za svečanu proslavu 100. rođendana kluba, ostaje nam za vidjeti.
– Bilo je prekrasno ljudima za 100. godišnjicu pokloniti ovakvu utakmicu. Kao što je trener Ivan Presečan rekao, ovo nam nije bila nagrada. Nju se poklanja, a mi smo je zaslužili pobjedama – siguran je Zdelar kojega smo omeli u poslu, pa se brzo vratio istome.