U vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana ugođaj topline doma bez najvažnijeg ukrasa, božićnog drvca, nezamisliv je. Kod nas se, tradicionalno, najviše kupuju razne vrste borova, jela i smreka. Razlikuju se po visini, gustoći, boji, rasporedu i čvrstini iglica, a mnogi građani već su krenuli u potragu za svojim primjerkom. Jer, miris lijepih, svježih drvaca teško se može zamijeniti s bilo čime.
U svakodnevnom govoru uvriježeno je da se borovima ili jelkama naziva zimzeleno i igličasto drveće koje se kiti za Božić, a nordijska jela najkvalitetnije je božićno drvce koje dugogodišnji uzgajivač borova Antun Novota iz Kućana Ludbreškog nudi na ludbreškom trgu, uz, naravno drvca svih veličina – malih, srednjih do onih najvećih.
Zatekli smo ga tamo s unukom Ivanom kako znatiželjnim kupcima pomaže u odabiru svog primjerka.
– Već godinama imam manje-više iste kupce koji znaju što žele, pa tako i pripremljen određeni broj borova. Namjeravam sve prodati do Badnjaka – kaže nam Antun koji više od 20 godina uzgaja zimzelena stabla čiji je opijajući miris jedan od razloga zbog kojeg se mnogi građani odlučuju za što kvalitetnije i raskošnije prirodno drvce.
Iako je prodaja božićnih drvaca očito sezonski posao, oko njih posla ima čitave godine. Briga, održavanje, košnja svakih dva do tri tjedna, sve je to potrebno kako bi Antun mogao ponuditi svojim kupcima najljepša drvca u tjedan dana.
– Zelenilo zahtjeva stalnu brigu i pažnju, borovi gotovo svakodnevnu, pogotovo dok su mali. U proljeće odlično uspijeva trava, najveći neprijatelj borova. Kada je ne bismo čupali i kosili, ugušila bi ih. Najgore je ljeti kad je suša i primjerice, kad je ove godine pao mraz – pojašnjava nam.
Sadnice zimzelenog drveća nabavlja u Zelendvoru i Austriji. Hrvatske šume imaju dobre rasadnike, kaže, a ranije ih je nabavljao u Močilama.
– Njihov rast traje i deset godina, a kad se uoči Božića posijeku ili izvade s korijenom, na njihovo se mjesto sade novi, i tako ukrug – govori.
Antun uzgaja smreku, običnu jelu, Pančićevu omoriku, frazer jelu, srebrnu smreku, odnosno silvere koji su traženi zbog predivnih iglica plavičaste boje. Visine su od 60 centimetara pa do tri metra.
Cijene stabala koja se nude na ludbreškom trgu se kreću od 50 kuna za običnu smreku do 300 kuna za nordijsku jelu. Kaže da ljudi najviše kupuju nordijske jele koja svojom ljepotom osvaja kupce, a traženi su i borovi s korijenjem, posađeni u posudama.
– Izgleda najotmjenije i dugovječnija je. Naraste do tri metra i najzahvalniji je bor. Daleko manje padaju iglice, kao i kod srebrne, i jako je lijepa, tamna, bogata, ali i kvalitetnija. Raste jako sporo, potrebno je desetak godina da ovako naraste – kaže Antun taman dok je jednom kupcu pripremao i pakirao jelu.
Iako je prodaja stabalca počela u četvrtak, 16. prosinca, za one koji ipak odluče u zadnji tren, na Trgu Svetog Trojstva u Ludbregu božićna drvca čekaju vas sve do Badnjaka.
