Iako je ludbreški kraj nekoć bio poznat po stočarstvu, danas bilježi pad stočnog fonda, stagnaciju i pad otkupnih cijena mlijeka. ‘Otjerala’ je takva situacija manje uzgajivače krava na pražnjenje staja pa ih danas u tom dijelu Podravine nema ni 300-tinjak. Otkrio nam je to Nikola Vidaković, ravnatelj Veterinarske stanice Ludbreg.

– Selnik ima osam krava, Globočec četiri krave i dvije junice, Bolfan i Hrastovsko svaki po četiri, Sigetec Ludbreški tri, Apatija jednu, Čukovec i Priles nijednu, a selo Sveti Đurđ, koje je i sjedište Općine, ima samo jednu… Ljudi više ne vide računicu. Bolje je posijati sto rali pšenice, nego dojiti krave, imati pojave mastitisa, telenje – kaže nam rezignirano Vidaković.

No ipak, u seoskoj idili u naselju Struga u općini Sveti Đurđ, pronašli smo pozitivan primjer bavljenja stočarstvom – poljoprivredno gospodarstvo obitelji Štabi koje je poznato po proizvodnji mlijeka.

Stjepan Štabi (75), zajedno s obitelji, odlučio se ozbiljnije baviti mljekarstvom 2006. godine. Nagnale su ga na taj potez životne okolnosti. Započeli su s pet krava, a danas ih drže 21. Tu je i 14 telića, sve zajedno 35 grla.

– Oduvijek smo imali krave, kao što je svaka kuća na selu nekad držala po četiri, pet. Bio sam građevinski obrtnik 28 godina, došao je rat te smo odlučili povećati brojnost radi proizvodnje mlijeka – kaže Stjepan koji vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u čiji su razvoj uključeni supruga Štefica (67), sin Mario (45), a po potrebi uskoče snaha i unuci.

Vrše sjenažu, odnosno konzerviraju travu, a na obrađenim poljoprivrednim površinama siju kukuruz, ječam, djetelinu lucerku, trave – engleski i talijanski ljulj kojima hrane stoku pa je, tako, punih 15 godina proizvodnja mlijeka okosnica njihova OPG-a. Proizvedu oko 550 litara dnevno, a svaki drugi dan odvozi ga Vindija.

Veliki je problem, kaže, to što je mljekarstvo u prilično nepovoljnom položaju. Sve poskupljuje, napominje, a otkupna cijena mlijeka ista je već desetak godina, pa im je sve teže i teže opstajati.

– Ranije je bilo četiri kune za litru, ali onda je i država nešto sufinancirala. Kasnije je odustala od potpore. Vindija je davala, također, premiju po litri mlijeka. Tada se isplatilo, no sada je cijena mizerna. Litra mineralne je skoro pet kuna, a mlijeko u dućanu skupo. To je nama krivo, jer otkupna cijena našeg pravog mlijeka je 2,60 kuna po litri. To je ništa i nije cijena s kojom se možemo pokriti. Nisu ju podigli više od 10 godina. Trebala bi biti četiri kune da bismo funkcionirali kao ranije – govori Stjepan i ističe da je za kvalitetu važno ulagati u modernizaciju proizvodnje, ali i razne aktivnosti na imanju.

Oni koji proizvode veće količine mlijeka, imaju i više gubitaka pa se obimnija proizvodnja, kaže, ne isplati.

No vodeća domaća mljekarska industrija Vindija od 1. travnja, prema najavama, povećava otkupnu cijenu mlijeka za 15 lipa, a od 1. svibnja za dodatnih 10 lipa. Tako će dobivati 25 lipa više po litri predanog mlijeka.

– Mlijeko koje kupujemo u trgovinama duplo je skuplje, istovremeno, uz sve nedaće, raste i uvoz mlijeka – govori.

Mišljenja je da ćemo ostati bez domaćeg mlijeka i da je situacija zabrinjavajuća.

Od prvih litara mlijeka koje su prodali, pa sve do danas, sve što su proizveli bilo je u prvom razredu, a za to su najviše zaslužni oni koji su na mužnji i koji vode brigu o higijeni i zdravlju krava. U obitelji Štabi, to je supruga Štefica.

– Ako želite dobiti i 2,60 kuna za litru, morate jako paziti da u mlijeku nema mikroorganizama, antibiotika… Sve mora biti higijenski – kaže nam vrijedna gospođa.

Za mljekarstvo je vrlo važna i zemlja s koje dolazi hrana, jer kvaliteta mlijeka dolazi upravo s njive. Za mlijeko prve klase, zato, uzgajaju hranu na svojim poljima, odnosno žitarice koje svojim sastavom najviše odgovaraju kravama.

– Imamo trave ljulj talijanski, engleski, lucernu za sjenažu. Spremamo ju u bale i to je kvalitetna hrana. Posijemo ječmena, pšenicu, kuruzu… i tada sami meljemo – pojašnjava Štefica te ističe da je jedino kvaliteta način opstanka.

– Potrebna je dobra hranidba, edukacija, sve su to važni dijelovi – uvjerena je.

Bavljenje mljekarstvom je zahtjevan posao, a Stjepan nam kaže, da će nestati svi koji nemaju perspektivu u proizvodnji mlijeka. Usto, to je posao koji se radi svaki dan, bez praznika i nedjelja, nema nikoga da vas zamijeni, ističe.

Zbog svega što smo naveli, obitelj Štabi ‘važe’ hoće li se i dalje baviti stočarstvom.

– Radimo s minusom već par godina, stalno se nadamo da bude bolje. Ako se ne bude cijena mlijeka popravila, budućnosti nema, morat ćemo odustati. Uložili smo puno truda, bilo bi šteta da mljekarstvo propadne. Ako se to kojim slučajem dogodi, tada se budemo bavili ratarstvom – kazao je naposljetku Stjepan Štabi.