Nakon uspješne sezone, Ludens teatar u koprodukciji s Teatrom EXIT iz Zagreba, sprema novu predstavu pod redateljskom palicom Saše Anočića. U predstavi o odanosti i prijateljstvu igraju Ivana Rushaidat u alternaciji s Amandom Prenkaj, Živko Anočić, sam autor predstave, Saša Anočić te Matija Antolić.
Predstava ”Nas dva i ja”, inspirirana jednim crtanim filmom, autorski je projekt Saše Anočića nastao na temelju glumačkih improvizacija, ali i na temelju prijateljstva između Bibice i Bobice kojem je autor svjedočio pred 15-ak godina.”Naime; o čemu se radi: u to vrijeme zaista slučajno tj. slučajno su se našla dva bića u mojoj obitelji; poluperzijski mačak s tri noge i jedan od najincestuoznijih zakržljalih pasa, predivna i blaga karaktera,iz pasmine labrador. Zvali su se Bibica i Bobica i postali su nerazdvojni prijatelji. Jedno bez drugog jednostavno nisu mogli a lijepo bi se zabavljali. (…) A i jedno drugo su bezuvjetno branili u svakoj situaciji i tako sam ja imao čast uživati u njihovom čudnom prijateljstvu, gotovo punih 10 godina. A onda su oba umrli. Jedno za drugim. Jer jedno bez drugoga nisu mogli. Možda zbog toga što su njih dvoje bili zapravo – jedno.” (Saša Anočić)
Bibica i Bobica kao nerazdvojni prijatelji uvelike su utjecali na predstavu, ali samo ne jedan aspekt njenog narativa. Naime, baš kao i Bibica i Bobica, u predstavi se susrećemo s Marijom Šarlotom i Idrizijem Aljbanijem koji svoje prijateljstvo počinju graditi sasvim slučajno, ali iz potrebe. Dvoje vrlo otuđenih i različitih ljudi, da je gotovo nevjerojatna njihova povezanost, s lakoćom premošćuju sve razdaljine koje ih dijele. Uz prijateljstvo koje plamsa između spomenutih likova, predstava nam nudi puno više. „Kroz predstavu provlače se naravno i mnoga druga (također života vrijedna) pitanja. Ljubav, prijateljstvo, laž, sloboda, različitost, istinitost, primitivizam, voajerizam, krađa, prostodušje, širok osmijeh i zlatan zub. Naime u životu zna biti toliko teško da je samo herojstvo preživjeti dan, a nekad je toliko lako da od sreće i ljubavi možemo sve. Pa i pomjerati planine ako treba. Ili prelaziti udaljenosti u hipu (…) a bez odanosti i pravog prijateljstva ne možemo sve, a to je – ništa.” (Saša Anočić)
Predstava u kojoj se na vrlo inteligentan način isprepliću dijalog i pjesma u fokus stavlja sedmogodišnju Mariju Šarlotu i njenog prijatelja Idrizija. Ako na temelju ovih likova gradimo narativ i shvaćamo predstavu dobivamo dvije tužne priče. Dobivamo dvoje otuđenih likova okruženih groteskom koji će nas, kroz devedesetak minuta predstave, podsjetiti koje su kvalitete prijateljstva i kako bi, ono pravo, zapravo trebalo izgledati.
Kao što to obično biva, stvari možemo gledati s više strana pa se to odnosi i na ovaj kazališni komad koji će pod svjetlo reflektora, za publiku, stati 27. rujna u 20 sati, dan nakon premijerne izvedbe u koprivničkom Domu mladih. Radi li se o komediji, tragediji, jednom poetičnom komadu ili nečem sasvim drugačijem svaki će gledatelj morati procijeniti za sebe.