Nikola Divjak 26-godišnjak je iz Koprivničkog Ivanca, koji je do pred godinu i pol dana kao i svi mladi živio život punim plućima i uživao u sportu, no onda se najednom, bez ikakvih naznaka, njegov život iznenada potpuno promijenio.
Dogodilo se doslovce preko noći, u Puli, gdje je odselio i zaposlio se kao električar. Jednu noć počela ga je boljeti noga i zbog toga se dva puta javio na Hitnu pomoć, no poslan je doma. Treći put kad se isto ponovilo, Nikola je otišao na pregled u privatnu ordinaciju gdje mu je otkriven ugrušak u nozi veličine 13 centimetara, da bi već u kolovozu završio na prvoj operaciji.
– Nakon operacije odrađivao sam kontrole, pio Martefarin i kontrolirao trombocite, bilo je sve dobro, da bi mi na kontroli kroz mjesec dana ustanovili da kod koljena imam još jedan ugrušak veličine sedam do osam centimetara. To su onda išli “otapati” pa sam nekoliko dana proveo u šok sobi na intenzivnoj gdje su mi rekli da imam genetsku mutaciju i da bi trebao ići u Zagreb dalje provjeriti. Imao sam sreće da me prihvatila najbolja hematologica u Hrvatskoj, liječnica Ostojić i pronašla da imam poremećaj koagulacije, nizak protein S, odnosno tešku ishemiju lijeve noge uz teži oblik hereditarne trombofilije – priča Nikola koji je za kraćeg boravka u Koprivnici ponovo zadobio bolove u lijevoj nozi. Liječnici su, priča, razmišljali o ugradnji stenda, no odustali, a njegov se posjet hitnoj onda pojačao.
– Ispalo je da mi se suzila arterija ispod koljena 13 cm, pa su radili bajpas s mojom venom. To je bilo dobro mjesec dana, u međuvremenu sam išao na Merkur da vidim dalje, vadili su mi koštanu srž ispitivali na razne bolesti, ispalo je da nemam ništa – kaže on te nastavlja.
– Na Štefanje prošle godine opet sam završio na koprivničkoj Hitnoj, a ustanovilo se da mi se raslojila arterija kod prepone gdje je zdjelica pa mi je ugrađen takozvani graft ili po domaći – proteza. Odmah sam završio na operaciji koja se zakomplicirala i odužila pa sam dva puta u istom danu bio operiran i ugrađena mi je proteza – kaže Nikola koji je paralelno nastavljao s pretragama kako bi utvrdio ima li kakvih problema i u ostatku tijela, no srećom, nije ih bilo.
Nakon te operacije, mir je po trajao dva mjeseca da bi ga u ožujku ponovo počela boljeti noga, a s Hitne su ga otpravljali riječima da nema potrebe dolaziti.
– Nisam mogao više izdržati bolove, nego sam se odvezao na zagrebačko Rebro. Čim sam se pojavio tamo je nastala strka i panika jer nisam mogao stati na lijevu nogu. Liječnici su razmatrali što učiniti, razmišljali o tome da će me otvoriti pa od prsa preko trbuha doći do prepone, ali su odustali jer nisu znali kako bi to poslije sve izašlo, budući da se svaki put kad su mi ranije dirali arterije, stvar zakomplicirala. Kirurzi su mi objasnili da ako će pokušavati to otvarati, samo 10 posto je šanse da bi uspjeli, a 90 posto da bi mi morali odstraniti nogu kroz dva tri dana, jer sad ispada da noga radi na jednoj zdravoj, od ukupno tri arterije – priča.
Nakon pogođenog koktela lijekova bolovi su stali, no stvar drži pod kontrolom uz hrpu lijekova te Vacumed terapije koja mu isprekidanim tlakom i podtlakom djeluje na poboljšanje cirkulacije krvi, ubrzava limfni protok, povećava oksigenaciju i prokrvljenost tkiva, pobošljava kapilarna funkciju i smanjuje bol.
– To su mi preporučili liječnici. Terapija je to koju ne pokriva HZZO-a, a koja jedina drži razvoj bolesti pod kontrolom. Nije bilo druge, zadužio sam se u banci, išao tri put po dva tjedna u Zagreb. Tjedna terapija Vacumeda kojeg primam po dvije doze dnevno košta 2500 kuna, a uz to primam i PRP terapiju plazmom, što je dodatnih 800 kuna. Srećom, ispalo je da to pomaže – kaže nam. Na bolovanju je od prošlog ljeta, gotovo punih godinu i pol dana, pokušao ga je zatvoriti, ali nije dobio zeleno svijetlo od liječnika budući da ne može prošetati ni 100 metara u komadu.
– Terapija kao terapija nije preskupa, ispadne ukupno 3300 kuna, ali dok zbrojim troškove smještaja u Zagrebu, troškove puta, hrane, a onda moram još preživjeti cijeli mjesec, nemam dovoljno. Već su mi neki ljudi pomogli, tražio sam pomoć preko društvenih mreža, no najgore od svega je da su me neki pitali i platili bi, ali koliko će trebati tih terapija, to niti ja niti doktori ne možemo reći. Znam jedino da je posljednja opcija ta riskantna operacija i da ne želim s 26 godina života ostati bez noge – rekao je Nikola koji i dalje stanuje u Puli, a nakon što je otkazao stan koji više nije mogao plaćati, imao je sreće da ga je k sebi prihvatio njegov poslodavac kojem je neizmjerno zahvalan što mu je maksimalno izašao ususret.
Ako želite pomoći ovom mladiću da sa što manje muke prođe kroz korisne mu Vacumed terapije možete mu uplatiti pomoć na žiro račun ERSTE BANKE: HR98 2402 0063 1042 4105 5. Za uplate iz inozemstva, BIC: ESBCHR22
