Sve oči svijeta ovih dana uprte su prema Katru, gdje se održava Svjetsko prvenstvo u nogometu. Milijuni navijača iz cijelog svijeta tako su se uputili prema arapskom poluotoku, a koristi od nogometa nema samo ova mala država, već i sve okolne, jer Katar, jednostavno, nije dovoljno velik kako bi primio sve zainteresirane. Svoje turiste tako su, između ostalih, primili Oman, Bahrein, ali i Saudijska Arabija, u kojoj je tjedan dana proveo i potpisnik ovih redova.
Ideja o posjetu ovoj najvećoj i najmnogoljudnijoj državi na arapskom poluotoku rodila se još tijekom ljeta, čim se saznalo da će hrvatska reprezentacija posljednju pripremnu utakmicu uoči SP-a odraditi u Rijadu, prijestolnici Saudijske Arabije. Dakle, pripreme, potraga za smještajem, rutama i sve vezano uz put trajale su mjesecima, a u međuvremenu, na Arabiju je usmjerena i sva pažnja, jer smo zbog razno raznih okolnosti odustali od Katra. Dobra stvar bila je ta što je Wizzair uveo niskobudžetne letove prema Arabiji, što nam je uveliko olakšalo put, no s druge strane, cijena vize od 140 eura zadala nam je muke. Ipak, te muke prebrodili smo upravo zahvaljujući SP- u Katru, jer smo kao vlasnici Hayya carda dobili i vize za samo 25 eura, koliko smo morali podmiriti troškove medicinskog osiguranja.
Za sve nas Saudijska Arabija je bila novo i veliko iskustvo, jer riječ je o ogromnoj državi, 12. najvećoj na svijetu, koja je donedavno bila zatvorena za turiste. Granice su otvorili tek 2019. godine, no pojavila se korona, tako da prvi turisti dolaze tek sad. Znali smo da najveći dio zemlje zauzima pustinja, da je teritorij slabo naseljen i da je riječ o kraljevini, odnosno monarhiji u kojoj su politička prava i slobode vrlo ograničene. Možemo reći da su postojale čak i male predrasude, no nakon tjedan dana provedenih u državi, ostali smo ugodno iznenađeni, baš kao što će ostati i svi oni koji ubuduće zakorače u Saudijsku Arabiju.
Iskusili smo život glavnog grada Rijada, druge po veličini Jedde, koja se nalazi na obalama Crvenog mora, pustinjske ljepotice Al-Ule, koja privlači najviše turista, svetog grada Medine i Dammama, koji je i bio naša polazišna točka, s obzirom na to da je tamo sletio avion iz Beča. Od Meke smo, nažalost, morali odustati, odnosno nismo htjeli riskirati, jer na ulazu u grad postoje ‘checkpointovi’ i zaustavit će vas ako niste musliman.
Kao što smo napomenuli, Rijad je glavni grad. Prava svjetska metropola, koja nikad ne spava. Sve bliješti, sjaji, bruji, jedini nedostatak je to što nema javnog prijevoza, a grad je ogroman. Ipak, i to se rješava tako da će metro uskoro povezivati aerodrom s gradom. Također, grad je to u kojem nismo vidjeli ni jednog psa, biciklistu, motoristu. Kažu, psi nisu u njihovoj tradiciji, mačke očito jesu, jer ih ima. Brojčano, Rijad broji službeno oko osam milijuna stanovnika, ali rekli bismo slobodnom procjenom da je ta brojka puno veća, jer je puno stranih radnika, koji služe kao jeftina radna snaga.
Jeddah je njihov Split, drugi najveći i grad na moru, naslonjen na Crveno more. Također ogroman, ali i razrušen kao da je u njemu rat. Stari dio grada doslovno je gradilište, sve se ruši i obnavlja, a uz more se dižu neboderi i hoteli. Želja im je postati novi Dubai i turistička meka, a s obzirom na kilometarske pješčane plaže i hrpu love koje imaju, ne sumnjamo u taj podvig.
S druge strane, Al-Ula je mali, pustinjski grad na sjeveru zemlje. Tamo smo i vidjeli jedine, mimo nas, turiste u zemlji, jer se u tamošnjoj pustinji nalaze Hegra, nabatejski grad pod zaštitom Unesca, i Elephant Rock, čudo prirode usred pijeska. Zahvaljujući tome, Al-Ula je trenutno i najturističkiji grad u SA, iako nije lako do nje doći. Mi smo, primjerice, u Jeddi rentali automobil i uputili se kroz pustinju na sjever, u avanturu dugu otprilike 700 kilometara.
Medina je bila sljedeće odredište. Sveti grad, drugi najvažniji za Islam, no za razliku od Meke (prvi najvažniji grad) u koju ne možete ako niste musliman, u Medinu možete bez problema. Izdvaja se najveća džamija na svijetu, u koju stane oko milijun ljudi, a u koju smo ušli i imali problema s vjerskom policijom i vojskom. Problemi su, ubrzo, uspješno riješeni. Također, uokolo džamije nalaze se najskuplji suncobrani na svijetu. Izrada jednog koštala je dva milijuna dolara, a ima ih 250 (iako se to nama čini kao premala brojka ) pa računajte.
Inače, Medina je grad koji nas je i najviše iznenadio, jer smo očekivali tradicijsko vjersko mjesto, a dobili svjetsku metropolu u kojoj se živi od 0 do 24 i koja ima hrpu avenija, skupih dućana, svjetskih brendova itd. Inače, grad je podijeljen u krugove, u prva tri ne možete raditi ako niste musliman, a i ima još nekih pravila kojih se morate pridržavati. S većinom tih podataka upoznao nas je Mladen, naš domaćin u Medini, koje je s nama proveo jedno poslijepodne. Rekao nam je da tri riječi najbolje opisuju stanovnike Saudijske Arabije. Bogati, arogantni i lijeni. S prvim i trećim se možemo složiti, ovo drugo nismo iskusili.
U Dammam smo uglavnom slijetali i iz njega polijetali avionom, milijunski grad i nije da se ima nešto posebno za vidjeti. Općenito gledajući, imaju Saudijci puno prostora za ići naprijed i toga su svjesni, jer je cilj da do 2030. turizam puni 10 posto BDP-a, a ne da žive samo od nafte. Hrana i piće su jeftini, povoljniji nego kod nas, alkohol strogo zabranjen, a vruće je uvijek. Također, krađe nema. Možete mobitel i novce ostaviti nasred ceste i tamo ćete ih naći idući dan, nitko ih neće pipnuti.
Poštujte njihova pravila, ne buljite ženama u oči, kratke hlače prolaze, iako ne bi smjele, taksi je povoljan i to je važno naglasiti, jer nema javnog prijevoza, a slobodno razmislite i o rentanju automobila (treba vam međunarodna vozačka). Kao što smo već naveli, povezani su s Europom niskobudžetnim Wizzairom, povoljnih letova ima iz Beča i Budimpešte i drago nam je da smo bili među prvim turistima koji su prošvrljali ovom ogromnom zemljom, u kojoj, vjerovali ili ne, nema niti jedne rijeke.
Tek su se otvorili za strane turiste i prava ludnica im slijedi kroz godine, a u nastavku pogledajte kroz fotografije kako trenutno izgleda život Saudijske Arabije.
Bahrein – država u koju Alah ne vidi
Kao što smo napomenuli, alkohol je u Arabiji, ali i okolnim zemljama strogo zabranjen, no uvijek postoji način da se do njega dođe. U ovom slučaju to je Bahrein, mala državica koja graniči sa Saudijskom Arabijom. Spojeni su mostom dugim nešto manje 30-ak kilometara i automobilom bez problema možete do njega, ali ne rentanim, jer morate biti isključivo vlasnik, u našem slučaju, saudijske vozačke. Zato se uglavnom prelazi taksijem, što smo i mi napravili.
Bahrein je mala državica, koja živi po nekim svojim pravilima. Kažu Arapi da Alah ne vidi do Bahreina, jer se tamo krši puno toga do čega se u ostalim, okolnim zemljama drži. Primjerice, alkohola ima i može se kupiti u specijaliziranim trgovinama. Tradicionalna odjeća se nosi, ali ne u pravilu i pogotovo ne kod djevojaka, koje ćete tamo vidjeti nepokrivenih glava, našminkane, sređene i tako dalje. Zato se mnogi, da se tako izrazimo, dolaze opustiti u Bahrein. Također je sve puno strane radne snage, cijene su nešto više nego u Saudijskoj Arabiji, pogotovo taksija, ali postoji i javni prijevoz autobusom.
Atrakcija za vidjeti baš i nema, no ako ste već u blizini, dan uvijek možete provesti u Bahreinu. Državica je mala i sve stignete obići u jednom danu. Čak se i opustiti uz pivicu-dvije. Inače, Bahrein je nekad bio naslonjen na ribolov i izranjanje bisera iz mora, no otkrićem nafte okrenuli su se drugačijem načinu životu i danas su vrlo bogata država, baš kao i sve u okruženju.
