S obzirom na to da nema staklenih volumena na središnjem trgu, ovaj izuzetak bi se sjajno uklopio jer sukob stakla i tradicionalnih fasada ojačava postojeću i novu arhitekturu.
Nedavno smo predstavili idejno rješenje Marka Sedlanića za novu zgradu knjižnice. S obzirom na to da je svoj prijedlog Povjerenstvu za utvrđivanje mjesta izgradnje nove zgrade Knjižnice i čitaonice Fran Galović dao i Antonio Grgić, odlučili smo provjeriti kako je on to zamislio.
Naime, njegovo rješenje podrazumijeva rekonstrukciju i dogradnju postojeće zgrade čime bi se Knjižnici povećao prostor sa sadašnjih 1000 na 3000 kvadratnih metara.
– Ovaj originalni prijedlog podrazumijeva uklanjanje sadašnjeg krovišta na zgradi knjižnice i sa zgrade sadašnjeg kina. Umjesto krovišta sagradio bi se novi dio u obliku kvadra koji bi se protezao sve do iznad kuće od cigle na Svilarskoj ulici. Također bi se izgradio novi dodatak uz sjeverni dio kina koji bi bio ulaz sa strane Svilarske ulice – rekao je Grgić.
Objasnio je da bi taj novi kvadar natkrivao novi trg koji bi spajao sadašnji Zrinski sa Svilarskom ulicom, a ujedno bi on sam bio javni prostor za vrijeme radnog vremena tako da bi i taj dio zbog svog fluidnog unutrašnjeg uređenja funkcionirao kao još jedan trg. Isto tako, kaže, krovište bi bilo ravno te bi i ono funkcioniralo kao otvoreni trg.
– Na taj nači bi se stvorilo nekoliko novih medijskih trgova na nekoliko razina u centru grada pri čemu je cilj ovog programa, osim nove zgrade knjižnice, formiranje novih javnih prostora u centru grada koji bi nosili niz javnih funkcija grada – pojasnio je Grgić.
Cijeli kvadar bio bi od stakla, što Grgić tumači kao dobar kontrast starog i novog te smatra da upravo zato što nema staklenih volumena, ovaj izuzetak bi se sjajno uklopio jer sukob stakla i tradicionalnih fasada ojačava postojeću i novu arhitekturu.
– Ovaj materijal odabran je i iz simboličkih razloga. Ono je transparentno, komunicira demokratsku transparetnost događanja u knjižnici. Upravo kroz staklo otvoreni javni prostor Zrinskog trga i zatvoreni javni prostor knjižnice optički se sjedinjuju. Knjižnica bi u večernjim satima bila kao svjetionik, zvonik koji poziva građane da uđu da se skupe u zajednicu i da raspravljaju o svojim otvorenim pitanjima – zaključio je.
