Sigurni smo da će se građani, pa i mnogi vjernici s gnušanjem osvrnuti na posljednji nevjerojatan slučaj iz susjednog nam Međimurja. Naime, kako je pisao portal emeđimurje.hr jedan je svećenik u Čakovcu odbio ispovijediti ženu. Razlog? Živi u vanbračnoj zajednici, usto ima i dijete koje je kršteno!
Svećenik odbio ispovijediti: “Samo mi je rekao zbogom!”
– Došla sam na red, sjela i svećenik me krenuo ispitivati gdje i s kim živim. Rekla sam sa zaručnikom i bebicom, koja je krštena. Na to me pitao imamo li termin vjenčanja, rekla sam da smo termin imali, no iz osobnih razloga smo to morali prolongirati. Rekao mi je kako je to grijeh te dodao neka dođem na ispovijed prije vjenčanja. Otposlao me sa “zbogom” – piše emeđimurje.hr.
Iz redakcije su naravno tražili odgovor Biskupije i dobili su ga. Beskompromisno su podržali svećenika i pojasnili kako žena nije mogla dobiti sakrament ispovijedi.
– Zahvalni smo Bogu na mogućnosti da se vjernici mogu ispovjediti i primiti dar Božjeg oproštenja. Djevojka i mladić, koji žive zajedničkim životom, a svoju vezu nisu ozakonili sakramentom ženidbe, žive u trajnoj grešnoj prigodi, odnosno u trajnom grešnom stanju i ne mogu pristupiti sakramentu ispovijedi, odnosno dobiti odrješenje grijeha u ispovijedi, a tako ni primiti svetu pričest – odgovorili su iz Biskupije, s potporom u crkvenoj dogmi te potvrdili kako je svećenik postupio ispravno.
Biskupija odgovorila i čestitala Uskrs
Bilo je to taman uoči najradosnijeg blagdana SVIH kršćana, Uskrsa. Iz Biskupije su, slijedom toga, na kraju grinčovskog odgovora odlučili cinično svim vjernicima čestitati “Sretan Uskrs!” pa čak i ženi kojoj su Uskrs ukrali.
S obzirom na to da svi svećenici nisu isti, pa bi neki ispovijedili ovu “trajnu grešnicu” – znamo to na temelju više iskustava – treba napomenuti kako se radi o crkvi sv. Nikole Biskupa. Ispovijediti ju nije htio franjevac iz čakovečke crkve sv. Antuna Padovanskog.
Upravo ovakvi primjeri unose razdor, ne samo u općoj javnosti, nego i vjerskoj zajednici. Crkvena dogma se, kao načelo i ono što je po sebi pravilno, ne bi smjela dovoditi u pitanje. Oni koji se njome štite morali bi znati da ona ne znači i sveukupnu istinu koja je bila, jest i bit će božanski misterij. Upravo je misterij način na koji se taj “popis pojedinačnih istina” različito tumači i primjenjuje kod onih u crkvenim haljama.
Kad bismo ovaj problem posuvremenili i pitali onu poznatu: “What would Jesus do?” ili “Što bi učinio Isus?” teško da bi bilo dvojbe. Žena bi ili dobila ispovijed i otišla kući ne razmišljajući o “tehnikalijama”, ili ju ne bi dobila, ali bi otišla sretna, s ohrabrenjem i blagoslovom da i nije baš sve tako crno kako izgleda.
Ideja nad materijom
I sam sv. Toma Akvinski smatrao je, oslanjajući se na Aristotela i Platona – vjerovali ili ne – kako ideja dominira nad materijom. Isusova “ideja” ljubavi prema svima istima u svakoj će teološkoj utakmici pobijediti dogmatsku “materiju” koja po svom logosu ne uključuje nego isključuje. Svojevrsni kršćanski (dogmatski) sofizam tu “ideju” ne niječe, međutim nikad ju u potpunosti ne prihvaća. Prema tome i ispovjednikovo “zbogom” ovoj međimurskoj grešnici znači mnogo više od same ispovijedi.
