Franjo Petras iz Koprivničkih Bregi svima je poznat po proizvodnji bregovskog zelja, koje prodaje svježe na kućnom pragu ili pak ukiseljeno.
Ove je godine otišao korak dalje i na svojoj parceli u Koprivničkim Bregima, pored kupusa, posadio i grah.
– Prvi je to put da sadim grah. Ovdje je ral, a toliko je posadio i zet. E sad, vidjet ćemo kako će to na kraju ispasti. Ovisimo o vremenu, ali tako je sa svim kulturama na otvorenom. Ništa ne možeš predviđati dok god ne počne berba – kazao nam je Franjo koji je u srijedu iskoristio lijep i prohladan dan kako bi ručno okopao ono što stroj nije mogao.
– Bez motike nema ničega. U mojim godinama već je teško raditi, ali moram. Čak sam i suprugu naljutio kad sam joj spomenuo da mi pomogne – smije se Franjo.
Uz dvije rali graha, on i zet imaju i dvije rali pod zeljem, a kao predkulturu koristi zob zbog plodoreda.
– Odustajem od kukuruza i pšenice. Lani sam bio skoro na gubitku s kukuruzom, a ne znam kako je s pšenicom, je li itko na njoj išta zaradio. Sumnjam, s obzirom na cijene na tržištu. Ovako imaš više fizičkog rada, ali je i zarada bolja. Koliko je samo poskupio repromaterijal, pesticidi, gorivo. A da ne govorim što ako ti se nešto pokvari na traktoru. Svoj rad ne smiješ ni računati – objašnjava Franjo svoju računicu.
Grah namjerava prodavati na kućnom pragu, a o očekivanim prinosima ne usudi se govoriti dok god ne završi berba.
– U mojim godinama ne isplati se ulagati u navodnjavanje, a ne znam ni što nam donose vremenske prilike. Svejedno, da sam posadio nešto drugo, isto bi mi bilo. Ovako, bar se mogu nadati nekoj zaradi ako mi tuča ili suša ne unište sve – zaključio je Franjo.
