Sezona je berbe oraha koji se uz svoja ljekovita svojstva kao odličan antioksidans nalazi i na popisu namirnica za brojna ukusna jela. Tko se samo ne voli oslastiti finom orehnjačom ili nekom tortom čiji je orah sastavni dio.
Kako bismo saznali kakva će sezona oraha biti, uputili smo se u Sirovu Katalenu, mjesto pored Đurđevca, gdje Katarina Bermanec i njena obitelj imaju nasad ovog orašastog ploda.
Orahe su posadili 2009. godine, nakon što su odustali od sadnje kukuruza, a prve plodove ubirali su tek 2019. godine.
– Nismo zadovoljni, ne samo ovom godinom već njih zadnjih nekoliko – odmah nam govori gospođa Katarina koja na prostoru od 16 hektara ima između pet i šest tisuća posađenih stabala.
Kaže kako je prvi problem mraz koji se pojavljuje u proljeće, a onda i sve što je ove godine uslijedilo.
– Ove se godine dogodilo da smo imali mraz dva puta ovog proljeća. Nakon toga imali smo dvije tuče, od toga polovicom svibnja jednu baš jaku koja je potukla dosta plodova. A evo, sada i ova suša koja je uništila sve – kaže nam te dodaje kako su praktički zeleni orasi padali sa stabala.
Lišće se obnovilo, ali oraha ima jako malo.
– Pogledajte ovo crnilo, unutra je neki dobar, neki nije. Prijavili smo zahtjev za naknadu štete od suše kod Županije, pa ćemo vidjeti hoće li nam prihvatiti – govori.
Situacija je nešto bolja bila prije četiri godine
– Tada su stvarno bili rodni, teško je reći koliko kila smo nabrali, ali u ljusci ih je možda bilo oko 500 kilograma – tvrdi te dodaje kako ove godine ne zna što može očekivati.
Osim prirodnih nepogoda problem stvara i divljač, koja dolazi i hrani se sadnicama.
– Stvaraju nam malo probleme srne i jeleni, pogotovo jeleni koji na tim malim sadnicama bruse rogove, pa nam se sadnice posuše. Prije oraha imali smo kukuruz i zob, ali su nam divlje svinje sve pojele, a to čine i sada orasima – kaže Katarina.
Te 2009. kada su krenuli u sadnju cijena na tržištu oraha bila je dobra, pa ih je i to potaklo da krenu u tom smjeru.
– Od prošle godine još imam pet kilograma koje nisam uspjela prodati, spustila sam cijenu na pet eura iako je redovna bila od 10 do 12 eura, ali nije se uspjelo prodati – govori.
Cijenu diktira tržište, a plodova je malo
Ovogodišnju cijenu još ne zna kako će postaviti, prate što se događa u trgovačkim centrima koji, kako nam, kaže postavljaju dosta niske cijene iako su one koje trenutno imaju realne.
– Ako cijena ostane oko 10 eura, to će biti u redu, to je isplativo, no ako u vrijeme blagdana cijena u trgovačkim centrima počne padati, morat ćemo se nekako prilagoditi – opisuje nam klasične kalkulacije uzrokovane kretanjem na tržištu.
Svoje plodove prodaje samo na tržnici, a ponekad uspije prodati i odjednom veće količine.
– Prije dvije godine uspjeli smo prodati 200 kilograma zelenih oraha za liker, no ove godine za to nitko ne pita – kaže nam.
Berba oraha zahtjevna je, kao i cjelogodišnja briga za stabla. Ima pomoć obitelji i prijatelja kojima je zahvalna, pa i posebno napravljen berač koji plodove skuplja s poda, no posljedice po zdravlje osjeća.
– Otišla mi je kičma, godinama smo se saginjali za svaki plod, pa i onaj kojeg ćemo baciti jer ništa ne smije ostati. S ovim beračem je sada lakše, ali berba je dosta naporna – govori.
Što će dalje, ne zna, kaže kako joj savjetuju da posadi nešto drugo jer s orasima situacija nije dobra već nekoliko godina.
– Kažu mi neka ih počupam i posadim nešto drugo. Ali pitam se što, koliko čujem i druge poljoprivrednike, nisu zadovoljni isplatama za kukuruz i pšenicu. Najbolje bi bilo posaditi agaciju – nezadovoljno zaključuje.