Područje na kojem živimo, srećom, bogato je velikim i gustim šumama, dok podaci govore kako je između 1990. i 2020. godine nestalo 420 milijuna hektara šuma, što je veća površina od Europske unije.
Samo prošle godine izgubljeno je 6,37 milijuna hektara šuma, što je područje veliko gotovo poput Irske, pokazuju najnoviji podaci. U ovom procesu događa se i svojevrsno “krčenje” šuma do kojeg dolazi zbog širenja poljoprivrednog zemljišta, a koje se u nekim dijelovima svijeta odvija alarmantnom brzinom.
Situacija na našem području
I na našem području planinari i šetači često nailaze na veći broj porušenih stabala, pa smo odgovore na to kako se gospodari šumama na području županije potražili u Hrvatskim šumama, odnosno njenom ogranku u Koprivnici.
– U gospodarenju državnim šumama u Republici Hrvatskoj krčenje šuma ne postoji. Sam pojam krčenja šuma se odnosi na uklanjanje šuma kako bi se šuma i šumsko zemljište prenamijenili u druge svrhe poput izgradnje cesta, pruga i slične namjene – rekla nam je Sonja Rukavina iz Hrvatskih šuma.
Dodaje kako se šume u Hrvatskoj obnavljaju oplodnim sječama, odnosno prirodnom obnovom šuma.
– Prirodna obnova šuma radi se u tri sijeka, pripremni, naplodni i dovršni. Tako obnavljamo stare regularne šume. Nakon takve sječe ponovno će se podići nova šuma i neće se šumsko zemljište prenamijeniti u druge svrhe – govori te dodaje kako su temeljna načela hrvatskog šumarstva održivo gospodarenje s očuvanjem prirodne strukture i raznolikosti.
– Pored toga radi se na trajnom povećanju kakvoće funkcija šuma, što u prijevodu znači korištenje onoliko drvne tvari koliko priraste – pojašnjava.
S ciljem otvorenosti prema javnosti Sonja Rukavina navodi kako se svakih deset godina radi redovna revizija, odnosno izrađuje se dokument od nekoliko tisuća stranica.
– Dokument se zove osnova gospodarenja za pojedinu gospodarsku jedinicu. Tada se za te šume radi inventura i detaljan propis za pojedini odsjek. Potom to odobrava nadležno ministarstvo, a nakon što se završi taj posao koji obično traje oko godinu dana, zakazuje se javni uvid na koji mogu doći svi koji to žele – govori.
Prilika je to da se djelatnicima Hrvatskih šuma postave pitanja, a onaj tko želi može dati svoju primjedbu, razgovarati, raspravljati, pitati struku što se namjerava raditi u toj gospodarskoj jedinici u narednih 10 godina.
– Mi se prilikom gospodarenja šumama držimo unaprijed izrađenog plana. Tamo sve piše, treba li primjerice pristupiti proredi, je li riječ o mladoj šumi ili treba napraviti oplodnu sječu. Detaljno su precizirani starost šume, nagib terena, vrsta drveća i brojni drugi detalji. Ako piše da je na redu oplodna sječa, onda se ona mora provesti u tih deset godina. Ako mi to ne napravimo, činimo gospodarski i privredni prijestup – tvrdi.
Javnost je neopravdano šokirana
Šume na prostorima županije doista su bogate raznim vrstama, pa ovdje rastu šume bukve, hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka, graba, jasena, johe, lipe i ostalih vrsta.
Zanimalo nas je i zašto se u javnosti stječe dojam da na području županije dolazi do pretjeranog rušenja stabala.
– Biologija takve šume zahtjeva da kod zrele šume krenemo u oplodnu sječu tako da potičemo urod sjemena, a kad dobijemo gusti ponik prorijedimo staru šumu, maknemo 20 do 25 posto starih stabala da bismo pustili mladicama svjetlo da se ne bi dogodilo odumiranje – pojašnjava.
Slijedi proces brige o mladicama kada se one prskaju protiv pepelnice i ostalih bolesti, radi se žetva korova, a sve kako bi se pomoglo mladicama da stasaju.
– Za koju godinu prorijedimo još jedan dio starih stabla, ali ne sve jer još uvijek ta stara stabla imaju zadaću štititi mladice. Tek kada je ta mlada šuma dovoljno stasala da može nastaviti samostalni rast i razvoj mi idemo u dovršni sijek, koji odobrava šumarski inspektor – govori nam o procesu.
Dodaje kako su mladice tada visine od pola metra do metar i pola, ali problem nastaje kada ljudi to ne prepoznaju kao mladu šumu.
– Pripremni i naplodni sijek javnost još nekako i „proguta“, no kada dođe do dovršnog sijeka, oni su šokirani. Zadnji sijek u postupku prirodne obnove laiku predstavlja nestanak šume na nekom prostoru što je potpuno kriva percepcija jer na tom istom mjestu već egzistira mlada šuma koja će laiku kao takva biti prepoznatljiva tek nakon 20 ili 30 godina – dodatno pojašnjava te govori kako se na konkretnom primjeru ovdje radi o šumi iznad Jagnjedovca i prema Aninom vrhu.
Ilegalnih sječa nema
Upitana o ilegalnoj sječi te dolazi li do takvih situacija na našem području, Rukavina govori kako nisu zabilježeni takvi slučajevi.
– Ilegalnih sječa šuma na području državnih šuma Koprivničko-križevačke županije nema. Ima pojedinačnih krađa drvnog materijala iz šuma koja se redovno prijavljuju policiji. Privatne šume nisu u našoj nadležnosti – kaže.
Dodaje kako se njima kao šumarima često postavljaju pomalo nespretna i pogrešna pitanja.
– Jedno od njih je i koliko siječete, a koliko sadite? Pitanje je to koje je odraz apsolutnog nerazumijevanja našeg posla i struke. Valja reći kako se većina sadnica sadi iza dovršnih sijekova u prve tri godine u svrhu popunjavanja gdje nije uspjela prirodna obnova ili je pomladak oštećen mehanizacijom. Manji dio se sadi na kompletnim površinama, tamo gdje se moralo prije toga napraviti čistu sječu zbog sušenja, vjetroloma ili vjetroizvala na primjer i to je pošumljavanje. Pošumljavanje je i sadnja na novim površinama, na kojima ranije nije bila šuma – zaključuje Sonja Rukavina.
