Ideja pretvaranja industrijske baštine u kulturni objekt je relativno stara, ali ideja da se željeznički most pretvori u kulturni objekt je originalna, rekao je Antonio Grgić.
Antonio Grgić, koprivnički umjetnik i arhitekt, u suradnji s Marijanom Špoljarom, bivšim ravnateljom Muzeja grada Koprivnice, i Hrvojem Petrićem, koprivničkim povjesničarom, razvio je ideju da se most na rijeci Dravi kraj Botova nedaleko Koprivnice preoblikuje u Muzej Drave.
– Proučavajući izgradnju željezničke pruge naišao sam na studiju koja govori o tome da će se ovaj most srušiti jer će se graditi novi dvokolosiječni kojim bi se povećali transportni kapaciteti i smanjilo vrijeme putovanja. On je estetski moderiran objekt i lijep je sam po sebi. Usto, dio je naše kulturne baštine i našeg pejzaža i trebalo bi ga sačuvati bez obzira na to hoće li se nešto graditi na njemu ili ne – rekao je Grgić.
Objasnio je da nigdje na svijetu ne postoji muzej na mostu, odnosno muzej koji je direktno iznad objekta kojeg proučava. Osim nekoliko lokalno orijentiranih muzeja i muzejskih zbirki te povremenih izložbi o rijeci Dravi ne postoji suvremeni muzej koji bi se kompleksno i muzeološki atraktivno bavio svim njezinim sastavnicama.
– Ideja pretvaranja industrijske baštine u kulturni objekt je relativno stara, ali ideja da se željeznički most pretvori u kulturni objekt je originalna – dodao je Grgić.
S druge strane, Špoljar kaže kako će ovakav muzej, a ujedno i Centar za interpretaciju rijeke Drave, biti jedinstven po interesu svog zanimanja, sadržaju i načinu djelovanja.
– Postat će jedna vrsta turističkog centra odakle bi se račvale ekspedicije po našim zonama priobalja Drave. Ne bi bio lokalan već bi uključio cijeli vodotok Drave, a to je niz geografskih, ekohistorijskih, antropoloških, povijesnih, kulturnih i umjetničkih elemenata koji se na moderan i interaktivan način mogu proučavati i prezentirati – objasnio je Špoljar koji je za ovu Grgićevu ideju razvio detaljan muzeološki koncept.
I Petrić se slaže da je projekt važan za pitanje lokalnog, ali i europskog identiteta.
– Rijeka Drava koja je internacionalna rijeka u povijesnom smislu bila je više poveznica nego razdvojnica. Ovdje su ljudi bili na samoj Dravi i živjeli su od nje pa se ovdje radi o jednom društveno-prirodnom prostoru. Moderni čovjek odmaknuo se od Drave, pokušao ju je regulirati i odvojiti od sebe stavivši je u kanale, a u postmodernom dobu čovjek traži dodir s Dravom – zaključio je Petrić.
Zadatak Muzeja Drave, odnosno jedne dinamične kulturne i baštinske institucije bio bi na suvremeni muzeološki način stvoriti okvir za priču o povijesnim, kulturnim, zemljopisnim, ekološkim, antropološkim i gospodarskim vrijednostima vezanima uz rijeku Dravu i njezin okoliš s naglaskom na uže geografsko područje, ali i s obuhvatom cjeline teritorija kojim teče od izvora do ušća.
