Iako je rat u Ukrajini tek počeo, tragičnim slikama svjedočimo iz sata u sat. Također, svjedočimo i brojnim tužnim kadrovima pa i pričama, a jednu takvu ima i 44-godišnji Aleksandar iz Ukrajine, koji je na privremenom radu u Koprivnici. Naime, do nas je tijekom poslijepodneva došla priča o jednom Ukrajincu koji pomalo panično traži pomoć, odnosno smještaj za obitelj koja je pobjegla iz ratom okruženog Kijeva.
Nije nam dugo trebalo da ga pronađemo. Kada smo ga prvi put kontaktirali bio je na poslu, radi na obnovi Podravkine sedmerokatnice, ali ubrzo smo se sporazumjeli i dogovorili susret nakon 18 sati, čim završi s poslom. Dočekao nas je u dvorištu kuće nedaleko Podravke, gdje je s prijateljima na stanu, i pozvao u boravak kako bi nas upoznao s pričom koju želi podijeliti s javnošću, a sve kako bi mu dobri ljudi pomogli.
Žena, troje male djece i majka pobjegli iz Kijeva
Ta priča uistinu je tužna, a radi se o Aleksandrovoj najbližoj familiji. Ženi Juliji, 10-godišnjem sinu Andreju, sedmogodišnjim blizancima Matveju i Daši te njegovoj majci Jeleni. Svi oni pobjegli su iz Kijeva i putuju prema slobodi kako on to kaže, u ovom slučaju prema Hrvatskoj.
– Živimo u Kijevu, sjeverno od centra grada, u neposrednoj blizini rijeke Dnjepar, gdje se opasno puca. Na sreću, moja obitelj to nije osjetila, nisu vidjeli pucnjavu ni metke, jer su iz Kijeva pobjegli prije tri dana. Slutili su da se nešto sprema i otišli na vrijeme – priča nam Aleksandar, koji prilično dobro barata s hrvatskim jezikom, s obzirom na to da ovdje radi već treću godinu.
Ne tražimo mnogo, samo siguran krov nad glavom, barem privremeno
Kaže kako su pobjegli automobilom, žena vozi, i u stalnom su kontaktu, što je razumljivo.
– Brinem se, ali najvažnije je da su pobjegli iz Kijeva. Bili su u Termopilu, sada su u Lavovu (grad na zapadu Ukrajine op.a.) i tamo će prenoćiti. Došli su do neke firme koja pomaže ljudima, smjestili su ih u stan i ostat će tamo do jutra da ne putuju po noći. Sutra će, nadam se, biti u Mađarskoj i kroz dva-tri dana doći do Hrvatske. Plan je da dođu ovdje u Koprivnicu i da se svi zajedno negdje smjestimo. I zato molim ljude da nam pomognu koliko god mogu. Ne tražimo puno, samo da se možemo negdje smjestiti, da imamo krov nad glavom i da smo na sigurnom – kaže nam Aleksandar.
Priča nam da je žena u Kijevu ostavila posao, a djeca školu.
– Radila je pedikuru, majstor je za kozmetiku, a djeca su išla u školu. Za ženu ne brinem, ali za djecu malo da. Ne znam kako će se ovdje snaći, prije svega zbog jezika – kaže nam naš sugovornik.
Vidjeli se za Novu godinu, planira ostati u Hrvatskoj
Zadnji put vidio ih je za Novu godinu, kada je bio u Ukrajini.
– Odem kući dva do tri puta godišnje avionom iz Zagreba. Sada jedno vrijeme sigurno neću. Ostat ću ovdje, zadovoljan sam, zaradi se bolje nego u Ukrajini, a i život nije loš, iako smo stalno na poslu – kaže.
Iako mu obitelj dolazi u Koprivnicu, ne zna hoće li ovdje ostati zauvijek.
– Vidjet ćemo. Došao sam u Hrvatsku prije tri godine za poslom, radim za splitsku firmu Tromont i putujemo gdje god treba. Bili već na Hvaru, u Bjelovaru, Zagrebu, a u Koprivnicu smo došli prije četiri mjeseca i tu namjeravam zasad ostati sa ženom. A dalje ćemo vidjeti gdje ću raditi. Za početak nam treba nešto privremeno, teško mi je sad planirati budućnost – pojašnjava nam.
Prijatelji ne smiju van iz Kijeva, moraju se boriti
Što se tiče rata u njegovoj zemlji, kaže da se šokirao, jer nije očekivao napad. Mnogo prijatelja ostalo mu je tamo i tvrdi da vlada velika panika.
– Prijatelji ne smiju van iz Kijeva, moraju se boriti i nema im druge. Nitko nije očekivao da će Rusi tako žestoko krenuti, vlada panika, ljudi zovu jedni drugi, neki bježi, neki se bore, baš je velika panika – priča nam.
Koji je Rusima cilj ne zna, samo želi da što prije sve prestane, iako je sada skeptičan.
– Rusija ima veliku vojsku, teško je reći koji im je cilj i gdje će se zaustaviti – odgovorio je ukratko.
Potrebna im je pomoć svih nas
Inače, u Koprivnici je Aleksandar na stanu s još nekoliko sunarodnjaka. Kaže da svatko od njih ima svoje probleme, ali kolege su mu nešto stariji, imaju veću djecu i nisu toliko u panici koliko je on.
Nadamo se da će ta panika uskoro proći i da će noći provoditi sa svojim najbližima, pod sigurnim krovom. Tu im je potrebna pomoć svih nas, stoga ako znate nekog tko ima slobodnu kuću ili stan, nekog dobre volje tko bi im na prvu priskočio u pomoć, slobodno nam se javite. U ovom trenutku, svaka stambena pomoć im je dobro došla. Možete nam se slobodno javiti u redakciju, porukom, pozivom ili na redakcijski email, a mi ćemo vas dalje spojiti s Aleksandrom.
Također, doznali smo da će u pomoć priskočiti i splitska firma za koju rade, ako treba i financijski, pokrivajući režije ili neki drugi trošak.
