„Ne možemo odgajati svoju djecu na isti način na koji su naši roditelji odgajali nas jer su nas odgajali za svijet koji više ne postoji.“ Nepoznati autor
„Naši roditelji to nisu radili pa nam ništa ne fali…dobro smo ispali“ Zbilja? Jesmo li ispali
onakvi kakvi želimo da nam budu djeca? I zašto bismo uopće željeli da nam djeca budu kao mi? Ako baš moram uspoređivati, voljela bih da moja djeca budu bolja (a samopoštovanje mi je na pristojnom nivou).
Moram priznati da je to jedna od rečenica koja me zbilja izbaci iz takta. No, takvi smo mi
ljudi, uvijek se nađe netko tko će kritizirat na temelju ničega i bit prepametan.
No, vratimo se na temu. Što je to odgoj? Odgoj je svjesno djelovanje na mlado biće u nastojanju da stekne osobine, navike prikladne u društvu. U društvu ljudi moji! U društvu koje se danas uvelike razlikuje od društva nekad. I sva sreća da se razlikuje, sva sreća da napredujemo. Okolnosti se mijenjaju! Kako onda zadovoljiti potrebe djece i vlastite potrebe? Pa sigurno ne korištenjem starih metoda. Vremena kada smo djecu jednostavno odgajali su prošlost. Apsolutno je teže no što je bilo prije šezdeset godina – u društvu koje je bilo stabilnije i usporenije.
Što se to dogodilo, što je toliko utjecalo na odgoj? Trebamo li uopće uspoređivati danas i nekad?
Pa naravno da trebamo, no samo kako bismo iz svakog vremena izvukli ono najbolje.
Obitelj prilagođava svoje uloge društvenim zahtjevima, pravilima i promjenama.
Jedna od bitnih i divnih promjena u evoluciji obitelji je ta što su u 19. stoljeću žene napokon dobile prava koja su prije imali isključivo muškarci. Aleluja! Time se promijenila uloga žene u braku, odluke žena se sve više poštuju, a osim toga majke žele biti i poslovne žene (nažalost, mnogim je majkama, zbog priglupih stavova, to još onemogućeno). Slika oca koji radi i majke koja je kod kuće više nije realna. Zatim su tu industrijska revolucija koja je promijenila mnoge ekonomske i socijalne odnose, tehnološki napredak, bogat svijet medijalne komunikacije. Te promjene donijele su brojne blagodati koje moramo slaviti, no kao i sve u životu promjene sa sobom nose i svoju negativnu stranu.
Sve više roditelja okreće se prema poslu i poslovnim obavezama. U takvim uvjetima članovi obitelji nažalost manje vremena provode zajedno. Dijete treba pažnju, strpljenje, vođenja od strane odraslih, a zbog brzog ritma života odrasli nemaju vremena prilagoditi se dječjem sporijem ritmu.
A što se tiče života u tehnološki razvijenom svijetu- e od toga ne možemo pobjeći. A zašto i bi? Moderna tehnologija uvelike utječu na odgoj i ponašanje djeteta. Stvar je samo u pravoj dozi te da u takvom tehnološki poticajnom okruženju ne zanemarimo emocionalnu brigu roditelja- i tada će dijete brzo učiti i napredovati. Zar to nije odlično?
Danas sve više znamo o razvoju mozga u prvim godinama života, o utjecaju stimulirajuće
okoline na mozak, o utjecaju privrženosti djeteta roditeljima. I zato me još jedan „stari“
savjet pogađa u živac, ali onak, baš jako – „Nemoj ga nositi na rukama, razmazit ćeš ga“.
Dijete ima potrebu za fizičkim kontaktom, znamo da je nošenje na rukama poželjno za razvoj djeteta. Ali neee, mi ih ne ćemo nositi jer nas naše majke nisu nosile…pa nam ništa ne fali! Zbilja? Zbilja? Mislite li da vas vaši roditelji ne bi primili u ruke češće da su znali sve dobrobiti istog? Uostalom, da su vaši roditelji imali mobitele, mislite li da ih vi nikada ne biste dobili u ruke? Aha…
Ajmo više iskoristiti nova saznanja! Pustimo zastarjele metode prošlosti. Naši roditelji su nas odgajali onako kako su znali i u skladu s tim vremenom.
Kad smo već kod toga, nekada se odgoj bazirao na apsolutnoj poslušnosti djece, poznat kao autoritaran stil i dokazano je loš i neefikasan. Dokazano! Više ne vlada vrijeme „otac zna najbolje“.
Promijenilo se ustrojstvo autoriteta. Šef više nema apsolutnu kontrolu nad ocem,
otac nema kontrolu nad majkom, a majka više nema apsolutnu kontrolu nad djetetom. Djeca danas odrastaju u društvu koje cijeni jednakost za sve i djeca to osjećaju. Uostalom, od pokornosti koja se zahtijevala u nekadašnje doba, danas djeca ne bi imala baš neke koristi.
Što ne znači da nam malo više pristojnosti, poštivanja starijih (ma ne starijih- svih po redu) i empatije ne bi dobro došlo. Također, znanost je dala mnoge dokaze o štetnosti kažnjavanja pa su mnogi roditelji današnjice shvatili da tu lijenu metodu odgoja više ne mogu koristiti.
Autoritativan stil – stil kojeg odlikuje suradnja između roditelja i djeteta je puno bolji izbor, ali o tome drugi put.
Ono što je sigurno jest da svako vrijeme sa sobom nosi svoje izazove i poteškoće koje se
odražavaju na odgoj. Ne odgajajte djecu onako kako su vaši roditelji vas odgajali samo zato jer „vama ništa ne fali“. Kako bi bilo da postanu više nego što ste vi ikada bili? Koristeći iste metode odgoja koje su koristili vaši roditelji ne možete napredovati, ni vi, ni vaše dijete, a u konačnici ni cijelo društvo.
Budimo u sadašnjem vremenu, prilagodimo se njemu, ne prošlosti. Mnoge divne stvari nam je donijelo „danas“. Uživajmo u njima, umjesto što se samo usmjeravamo na ono negativno – to će koristiti i našoj djeci, vjerujte mi.
I samo da znate, zabrljat ćete…i vaša djeca će zabrljati…ne možete sve kontrolirati… i to je ok!
Do sljedećeg čitanja… živite i uživajte u „danas“!
