Vedra, uvijek nasmijana i dobre volje, psihologinja Paula Kuharić naša je nova kolumnistica, a obrađivat će teme roditeljstva i odgoja djece.  S njom smo povodom buduće suradnje razgovarali o njenom poslu te izazovima modernog roditeljstva.

Za početak nam je otkrila razlog zbog kojeg se odlučila na ovakvu vrstu posla.

– Tražeći sebe kroz život bila sam odgojiteljica i pravnica, a za psihologiju sam se opredijelila u srednjoj školi kada sam počela malo više razmišljati o fakultetu, budućnosti i kada mi je slika o meni samoj postala malo jasnija. Razmišljajući o svojim osobinama, željama i zamišljajući sebe u budućnosti shvatila sam da želim pomagati ljudima koji su suočeni s problemima s kojima se ne mogu nositi, a posebno djeci s teškoćama u razvoju. Općenito sam iznimno osjetljiva na djecu i nekako sam sa sazrijevanjem shvatila da želim biti netko tko će poticati njihove potencijale, ali i biti oslonac njima i njihovim roditeljima. I nekako je logična odluka bila da je psihologija baš to što mi treba kako bi stekla potrebna znanja i kompetencije. Od tada više ništa nije bilo u konkurenciji – rekla je simpatična Paula, a dodale je i da nije psiholog da bi završila u pravu.

Njezin prvi posao bio je u Obrtničkoj školi Koprivnica, nakon čega je prešla u Dječji vrtić Tratinčica, tako da od početka radi s djecom i adolescentima.

Dječja psihologija 

– Zapravo se moje viđenje sebe kako radim s djecom ostvarilo. Dječja psihologija je puna izazova i to me izrazito motivira, no ne mogu reći da je to jedino područje psihologije koje me zanima. Nekako volim pratiti cjelokupni razvoj čovjeka, tako da proučavam svaku životnu dob i na svakojake načine radim s ljudima različite dobi. Od nedavno sam se bacila i u privatne vode tako da se moji snovi sve više ostvaruju. Osim psiholoških savjetovanja, provodim i radionice vezane za psihološke teme. Certificirani sam Neurofeedback terapeut i NLP praktičar što mi je također proširilo lepezu alata koje primjenjujem u radu s klijentima. Neurofeedback terapija je novost na našem području, što se tiče naše županije pa sam nekako stavila naglasak na nju, s obzirom na to da daje iznimne rezultate – objasnila je.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Zanimalo nas je kako zapravo izgleda jedna Neurofeedback terapija.

Neurofoeedback terapija

Neurofeedback je terapijska metoda kojom potičemo bolju samoregulaciju mozga i osnažujemo njegovu funkciju. Naime, naš mozak želi biti savršen, ali zbog određenog problema, odnosno teškoće dolazi do disregulacije što znači da mozak koristi krive moždane valove, u krivo vrijeme, za krivi zadatak. Pomoću Neurofeedback metode moguće je trajno promijeniti loše obrasce. Moždani valovi su temelj svega što naš mozak radi, a Neurofeedback ih snima i pretvara u povratne informacije o tome kako naš mozak funkcionira. Zapravo, omogućujemo mozgu da se vidi u ogledalu i time poboljša svoje funkcioniranje – istaknula je Paula.

Neurofeedback tretman provodi se tako da se klijentu na glavu stave elektrode pomoću kojih aktivnost mozga postaje vidljiva na terapeutovom ekranu. Klijent za to vrijeme na ekranu gleda određeni sadržaj, najčešće crtić, igricu ili slično. Tretman traje 30 do 45 minuta i u početku je potrebno napraviti minimalno 20 treninga.

Paula navodi kako su rezultati Neurofeedback terapije u velikoj većini pozitivni, a doznali smo za koje se teškoće ona koristi.

– Iskustva u radu pokazala su da gotovo 80 do 90 posto klijenata ima poboljšanja u funkcioniranju, a posebno dobri rezultati zabilježeni su kod tretmana ADHD-a i migrena. Pozitivni učinci su zabilježeni i kod poremećaja iz pervazivnog spektra, epilepsije, tjeskobe i strahova, poteškoća u učenju, poteškoća spavanja, tikova, paničnih napadaja, poremećaja hranjenja itd. Primjenom Neurofeedback metode kod navedenih poremećaja primjećuje se značajno poboljšanje u socijalnim interakcijama, komunikaciji, pažnji i koncentraciji, emocionalnoj stabilnosti te ponašanju, slušnom procesiranju, govoru i razumijevanju – objasnila je.

Neurofeedback koriste i sportaši te manageri koji žele poboljšati svoje rezultate i izvedbu, kroz mentalni trening i upravljanje stresom. Ističe da je tretman bezbolan i jednostavan, nema nikakvog djelovanja električne struje na mozak. Jedini zadatak klijenta je opustiti se i gledati u sadržaj na ekranu. 

S obzirom na to da postiže vrlo dobre rezultate sa svojim klijentima naglašava da je za nju uspjeh put prema cilju.

– Mogu reći da svakodnevno postižem i slavim uspjehe. Svaki novi korak u razvoju moje djece je za mene uspjeh, svaki dan proveden s obitelji, svaki zagrljaj djeteta na poslu, pozitivna povratna informacija roditelja djece s kojom radim za mene je uspjeh. Nastojim uvijek gledati život s pozitivnije strane i isto to prenijeti svojim klijentima. Svoj cilj, a to je da uspješno uskladim obiteljske i profesionalne obaveze podijelila sam na puno manjih ciljeva tako da mislim da sam na dobrom putu. Do sada mi se sve nekako posložilo onako kako sam planirala, od osnivanja obitelji do posla. Dug je još put preda mnom, no zahvaljujući podršci obitelji baš mu se veselim – rekla je kroz osmijeh Paula.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

S obzirom na povratne informacije, za sebe kaže da je dobar psiholog.

– Moj veliki problem je samokritičnost i konstantno preispitivanje same sebe, ali onda tu nastupa moj suprug koji me svojom vjerom u mene vraća u realnost i gura moje uspjehe pod nos. Uglavnom, trudim se dati sve od sebe – rekla je samouvjereno.

Što se tiče njezinih klijenata naglašava kako ju je svaka osoba, svako dijete s kojim je radila obogatilo na neki način.

– Ipak, jedan primjer koji me uvijek razveseli kad ga se sjetim je učenica s kojom sam radila, a koja mi je nakon svoje košarkaške utakmice poklonila osvojenu medalju rekavši mi da sam ju zapravo ja zaslužila. To je divna povratna informacija o mom uspjehu. Tu je i dječak koji me pitao bih li voljela doći živjeti s njim i njegovom obitelji – ispričala je Paula koja se rado sjeća svojih malih i velikih životnih pobjeda kojih će biti još više.

Ona naglašava kako ni u jednom trenutku ne prestaje biti psiholog.

– To sam jednostavno ja i moja struka me oblikovala na svoj način. U svakom aspektu života ona je tu, pomaže mi, usmjerava, nekako u svemu pronalazim psihologiju. Ipak, što se tiče mog osobnog života na prvom mjestu sam majka, supruga, kćer, sestra, prijateljica. I puno je situacija kada nitko ne bi rekao da sam psiholog jer se ne ponašam u skladu sa saznanjima svoje struke i mislim da je to u redu. Štoviše, hrpetina je situacija kada je i meni potreban psiholog – rekla je veselo.

Roditelji ne brinu previše o djeci

Prijatelji ju često pitaju za savjete, posebno roditeljske i to ju, kako kaže, veseli jer joj tako pokazuju povjerenje. Paula naglašava da nije mišljenja kako roditelji danas previše brinu za svoju djecu, odnosno da ih drže pod staklenim zvonom.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Smatram da danas roditelji pretjerano brinu o pogrešnim stvarima, dok one važnije zanemaruju. S jedne strane ima roditelja koji nastoje zaštiti dijete od svih negativnih utjecaja izvana, onemogućujući im normalan razvoj, radeći sve umjesto njih, dok s druge strane ima roditelja koji uz ogromne potencijale ne stvaraju dovoljno stimulirajuću okolinu za svoju djecu i tako također ugrožavaju rast i razvoj vlastite djece. Roditelji zbog današnjeg užurbanog stila života premalo vremena posvećuju igri s vlastitom djecom, a znamo da je igra najvažniji djetetov posao kroz koji se dijete uči i razvija. Također se javlja i problem u neadekvatnom postavljanju granica u odgoju. Ili ih nema ili se ponašanje djeteta kažnjava na neadekvatne načine. Naravno, tu je i ona zlatna sredina gdje spadaju mnogi predivni, nesavršeni roditelji – zaključuje Paula.

Ističe i kako polako odlazak psihologu prestaje biti stigma, no navodi da još to nije u onoj pravoj mjeri kako bi trebalo.

– Veselim se danu kada će ljudi shvatiti da kao što odlaze doktoru kada su prehlađeni ili ih nešto boli, da je isto tako normalno i poželjno pobrinuti se za sebe kada su suočeni s problemima s kojima se ne znaju sami nositi i kada ih boli nešto dublje u njima samima. Ipak, neki psihički poremećaji će uvijek biti pod stigmom zbog urođenog ljudskog straha od gubitka kontrole nad sobom, ali i zbog neopravdano negativne percepcije okoline. Zato je teško priznati i sebi i drugima da bolujemo – objasnila je.

Zašto se rastajemo

Što se tiče prednjačenja naše županije po razvodima i pijenju antidepresiva, bez detaljne analize niza aspekata vezanih uz isto, kaže da bi bilo neodgovorno ulaziti u razloge.

– Zato mogu dati općenit odgovor zašto se ljudi razvode i zašto koristimo sve više antidepresiva. Danas naime život ima stil natjecanja, u svakom aspektu, a takav tempo je iscrpljujuć i stresan. Stresni životni događaji često su okidač za pojavu nekog psihičkog problema. Sve stresne situacije traže period prilagodbe. Netko se lakše prilagođava, a netko razvije poremećaj. Danas su zbog loše socioekonomske situacije ljudi suočeni s brojnim teškoćama što ih čini ranjivima u pogledu razvoja depresije i anksioznosti – rekla je psihologinja.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Što se razvoda brakova tiče dala je konkretne razloge zbog kojih oni propadaju.

Smatram da danas parovi nemaju dovoljno razumijevanja jedni za druge, ne znaju se dovoljno dobro usklađivati, poštovati i voditi računa jedno o drugome. Naravno da se razlog razvodu braka krije i u činjenici da su danas žene financijski neovisnije, dok si prije nisu mogle osigurati samostalan život. Također je nekad zbog srama i osude od strane obitelji bilo teže napustiti supružnika, a i vjera je više utjecala na bračnu zajednicu. Čovjek danas nije spreman ništa trpjeti, ima potrebu za kontrolom svega, a sa svih strana se nude instant rješenja, jedna od njih su i sve dostupniji lijekovi – istaknula je.

Paula kaže i kako tehnologija te društvene mreže previše utječu na nju, a tako i na sve nas.

– S jedne strane mi oduzimaju previše dragocjenog vremena, no s druge strane nude mnoge zanimljive, ali i stručne sadržaje. Važna je ravnoteža. Nisam protiv tehnologije, kada je dozirana na pravi način. Zato sam protiv tehnologije za djecu, posebice do treće godine života – istaknula je.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Paula, koja samu sebe opisuje s tri riječi – vedra, snalažljiva i empatična otkrila nam je i što možemo očekivati od njezinih kolumni. 

Bitne stvari za odgoj djece

– Kako se uglavnom vrtim oko djece, pisat ću ponajviše o roditeljstvu. Voljela bih s jedne strane potaknuti roditelje na opuštanje i da odustanu od želje za savršenstvom, a s druge strane usmjeriti im pažnju na bitne stvari vezane za odgoj djece. Neće samo djeca biti u fokusu, već i sama osoba koja se krije iza naziva roditelj. Nitko nije savršen, nitko nije rođen kao roditelj i ta uloga je najzahtjevnija uloga koju možemo dobiti u životu. Voljela bih pomoći ljudima na tom putu, stručno i bez previše filozofiranja – rekla je.

Simpatična kolumnistica za kraj nam je otkrila u čemu najviše uživa te što ju čini sretnom.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Najviše uživam u smijehu svoje djece. Moja najveća životna želja od malena je biti majka i na svu sreću ostvarila sam se na tom polju. Majčinstvo mi uistinu pomaže i u poslu. Imam puno više razumijevanja spram drugih roditelja, ali sam i kritičnija prema zanemarivanju. Kada je zanemarivanje djece u pitanju, opasna sam. Osim djece, uživam u suncu, moru, dobroj knjizi i trčanju. Nedavno sam istrčala sam svoj prvi polumaraton na što sam zbilja ponosna. Sretna sam što imam vremena i za posvetiti se sebi, što mogu zahvaliti roditeljima jer sam svjesna iznimno negativnog utjecaja stresa na zdravlje pa se čuvam po tom pitanju – zaključila je.

Pauli želimo još puno uspjeha kako na poslovnom tako i na privatnom polju. I naravno, jedva čekamo čitati njezine kolumne.

čitam...