Od travnja do srpnja šljunak na otocima je pun jaja, a potom i malih ptića. Gotovo nemoguće ih je primijetiti ako ne znate kako izgledaju, pa čak ni onda. No čak i ako se na njih ne stane, dugotrajan boravak uznemirava roditelje, ali još i gore ili hladi ili pregrijava jaja, ovisno o dobu dana.
Počinju topli dani, a time i više prilika za boravak u prirodi. To se posebno odnosi na ribiče. Apsolutno podržavam ovakav način korištenja prirodnih resursa, jer on je održiv. Štoviše, nema boljih zaštitnika prirode od (većine) ribolovaca.
Ipak, trebalo bi na nekim posebnim mjestima obratiti pažnju, posebno na šljunčanim sprudovima otocima, dakako na rijeci Dravi. Iako naizgled gole naslage šljunka, riječ je vrlo vrijednim staništima. Ona odgovaraju pticama koje se gnijezde upravo na golom ili tek blago zaraslom šljunku. Većina tih ptica ograničena je na otočne sprudove jer su tako izvan dohvata kopnenih grabežljivaca, poput lisica.
Jedan od najčešćih stanovnika sprudova su čigre. Po buci i u zraku i na zemlji znamo da se približavamo koloniji čigri. Najčešće su crvenokljune čigre – vitke bijele ptice šiljatog kljuna i dugačkih, elegantnih krila. I rep im je dugačak. Hrane se malim ribama koje love tako što se obrušavaju u vodu. Spretne su u zraku ali su, dakako, „prisiljene“ podizati mladunce na tlu. Gnijezdo im je tek maleno ulegnuće na golom ili donekle zaraslom sprudu, ponekad obloženo naplavinama i dijelovima biljaka. Polažu jedno do tri jaja, a roditelji agresivno brane mlade ptiće. U kolonijama se katkad nađe i mnogo rjeđa vrsta – mala čigra. Imaju bijelo čelo, manje su od crvenokljunih, ali su i one vitke. Ova nekoć raširena vrsta europskih ptica sada je među najugroženijima, upravo zbog regulacija rijeka i iskapanja šljunka. Njihova populacija u Hrvatskoj iznosi svega 40 do 75 parova ptica, a žive na Savi kod Ivanje Reke i na Dravi oko Koprivnice. Kolonije nalazimo i na jadranskim otočićima, uglavnom u zadarskom arhipelagu.
Na sličan se način gnijezde kulici, malene ptice veličine ševe. Ne žive u kolonijama kao čigre. Njihova tri do četiri jaja također su nalik oblucima šljunka pa ih je teško zapaziti. U slučaju opasnosti, ili ako dođe kakav bezazlen nezvani gost, ženka će se dignuti od gnijezda da odvuče pažnju od jaja, često se pretvara da ima slomljeno krilo i tako još više privlači pažnju grabežljivca. Love na sprudovima, uglavnom kukce i druge beskralježnjake. Nešto veće, ali sličnog životnog stila su male prutke. Gacaju po rubovima obala tražeći plijen svojim podužim tankim kljunom. Njihova gnijezda su rijetko na otvorenom, uglavnom su skrivena u gustoj vegetaciji i čak prekrivena odozgo, a samo gnijezdo može biti obična udubina u tlu, ali i pravo izgrađeno gnijezdo koje je prekriveno odozgo.
Dakle od travnja do srpnja takav je šljunak pun jaja, a potom i malih ptića. Gotovo nemoguće ih je primijetiti ako ne znate kako izgledaju, pa čak ni onda. No čak i ako se na njih ne stane, dugotrajan boravak uznemirava roditelje, ali još i gore ili hladi ili pregrijava jaja, ovisno o dobu dana. No sve više primjećujem ribiče, a ljeti i kupače koji za niskog vodostaja preplivaju preko niske Drave do tih otoka. Jedan od najvrednijih je kod Botova, preko puta Šoderice. Jednom sam tako naletio i na ekipu s ljubimcima – psima. Ne moram ni govoriti što tek prisutnost psa znači za njihova jaja.
Sprudovi-otoci su zadnje oaze prirode i trebalo bi ih ostaviti prirodi, osim povremenih znanstvenih proučavanja i monitoringa. Ne, ovo nije isključivost – cijela obala Drave je slobodna na korištenje ljudima i slobodna za ribolov. Ovih otočića je svega nekoliko i čine ni nekoliko promila dravskog prostora. U nekom budućem planu gospodarenja, trebalo bi odrediti zone bez stalnih aktivnosti ljudi.