Bablje ljeto stiže u Podravinu i Prigorje. Izraz je to dobro nam poznat i čim ga čujemo, znamo na što se odnosi i da nas čeka lijepo vrijeme. Oblaci, kiša i vjetar koji su obilježili vikend polako će napustiti naše krajeve. Posljednji tjedan rujna i početak listopada bit će u znaku stabilnog i sunčanog vremena, ali ipak s laganim prizvukom tek pridošle jeseni.
Od utorka sunčanije i toplije, najavljuje Državni hidrometeorološki zavod. Slično će biti i u nastavku tjedna. Dugoročnije prognoze zasad složno ukazuju na to da će takvo vrijeme potrajati. Da smo ipak u jeseni podsjećat će nas svježa jutra, ponegdje s prvim jesenskim maglama:
Nešto malo kiše moguće je u subotu, ali osim toga bit će lijepo i mirno.
Zlatni rujan
Nakon nestabilnog srpnja i kolovoških poplava, ovogodišnji će rujan ostati zapamćen po vremenu primjerenom pravom kasnom ljetu. Sunca i topline uistinu nije manjkalo. Uključujući i današnji, do sada smo u rujnu imali samo sedam dana s najvišom dnevnom temperaturom nižom od 25 Celzijevih stupnjeva. Do subote takvih je dana bilo samo četiri.
Imali smo i tri dana s temperaturom višom od 30°C. Za rujan je to dosta visoka brojka; prema klimatološkom prosjeku od 1961. – 1990. takvi, službeno zvani “vrući dani” u Koprivnici su se javljali četiri puta u deset godina. (Nemamo podatke za prosjek 1991. – 2020.) U svakom slučaju, rujan je bio vrlo topao i prošao je samo s jednom jačom promjenom vremena.
Prošle smo godine u ovo doba bili na pragu prvog mraza, a nakon toga nam je stigla i obilna kiša.
Što je zapravo bablje ljeto
Bablje ljeto je razdoblje stabilnog, sunčanog i iznadprosječno toplog vremena koje se javlja nakon kalendarskog dolaska jeseni. To znači da svi koji kažu “vraća nam se bablje ljeto” nisu u pravu jer prije ove subote, 23. rujna, bablje ljeto nije ni moglo doći. To je bilo pravo, redovno ljeto. Kasno, ali ipak ljeto.
Ugođaj babljeg ljeta lijepo je opisao Ivan Horvat u svojoj “Beloj niti” iz 1971.:
“Topli rujenski den. Hilade mušic leti vu luftu. Pavočine se žene. Kaj beli biči plavaju i zvijajo se po zraku i navlače na grmje svilne šlajere. Sonce greje, al neje više onak svetlo i vroče kak v leti – žoti se kaj velika sončenica na jesenskom nebu. Slabeše je pak nemre splaziti na nebeski vrh. Sinokoše su žotozelene, strnje se kresi kajda je nešče pobol v zemlo čudaj zlatne iglic. Drava se pospano i leno vleče čez ravnico kaj debela bela kača.”
Tu su spomenute dvije prirodne pojave karakteristične za takvo razdoblje lijepa vremena u ranu jesen. To su rojevi mušica koje posebno dobro vidimo kasno u danu, kada se Sunce sprema na počinak. Druga su niti paučine koje prekrivaju polja i žbunje, a nošene povjetarcem i lebde u zraku pa se ponekad zapliću i u kosu. Govorilo se da ako se nit paučine uhvati na kosu mlade djevojke, slijedi vjenčanje.
Bablje ljeto još se zove i miholjsko ljeto po Miholju, blagdanu svetog Mihaela arhanđela (29. rujna). Podrijetlo naziva “bablje ljeto” nije sasvim jasno. Koristi se u brojnim slavenskim jezicima i neki kažu da potječe od češkog izraza “babi leti” koji se odnosi upravo na tu paučinu koja lebdi zrakom i kao podsjeća na sijede vlasi starih baka. Na tom tragu je i teorija da “baba” u jednom smislu znači “vještica” pa da je onda takvo vrijeme “izvrnuto, naopako” – neprimjereno dobu godine.
A ako se takvo razdoblje lijepa vremena pojavi u studenom, često se zove martinjsko ljeto po svetom Martinu kojeg slavimo 11. studenoga.