Jedna od najznačajnijih osoba u kulturnom i pravnom životu Hrvatsko-slavonskog kraljevstva u 17. stoljeću je bio Baltazar Dvorničić Napuly. On je bio rođen u Koprivnici najvjerojatnije oko 1560. godine, u plemićkoj obitelji. Izgleda da je njegova obitelj imala u vlasništvu posjed Herešin.
Za Baltazarov se odgoj brinuo stric Valent, kanonik i kustos zagrebačke crkve. Valent Napuly iz Koprivnice je bio ugledan kanonik kustos Zagrebačkog kaptola. Za njega se zna da je studirao u Beču 1553. godine, a birnuo se o odgoju nećaka – budućih zagrebačkih kanonika Blaža i Baltazara Dvorničića.
Sa 21 godinom je bio zaređen za kanonika zagrebačkog Kaptola. Postoji mišljenje da se dijelom 80-tih godina 16. stoljeća školovao u Beču i Grazu. U matičnim knjigama sveučilišta u Beču nisam uspio pronaći njegovo ime, a također ni na sveučilištu u Grazu (koje je počelo s radom 1586. godine). Baltazar Dvorničić Napoly se 1581. spominje u Bologni. Na sveučilištu u Bologni je položio ispite iz filozofije (o Platonovom učenju), iz teologije (o značenju Tome Akvinskog), iz kanonskog prava i iz građanskog prava.
U vrijeme studija obnašao je dužnost varaždinskog arhiđakona. Na bolonjskom sveučilištu je 1. ožujka 1588. godine promoviran za doktora teologije i građanskog prava. Kasnije se vratio uz Zagreb gdje se posvetio građanskom pravu zajedno sa svojim prijateljima Gašparom Petričevićem i Ivanom Kitonićem. Plod njihove suradnje se vidi u djelu “Methodica Processum Directio” (1590.) koje je sastavio kao rektor kolegija u Bologni. Spomenuto djelo je 1619. godine izdao Ivan Kitonić uz malu promjenu naslova, ne spominjući Baltazara Dvorničića Napolija. Dužnost rektora kolegija u Bologni je obnašao od 1589. do 1591. godine. Nakon rekorske dužnosti od 1591. je boravio u Zagrebu gdje je rukopis svoga djela predao Ivanu Kitoniću da ga ispravi prema praksi kraljevine Ugarske. Od 1593. godine je bio gorički arhiđakon, a od 1597. godine katedralni arhiđakon. Uz to je od 1596. do 1623. godine bio kraljevski poreznik i ovjerovitelj računa. Godine 1600. postao je kustos zagrebačke crkve. Od 1601. godine je bio kanonik lektor zagrebačkog kaptola. Od godine 1600. do 1618. hrvatski je zastupnik na ugarsko-hrvatskim saborima.
Godine 1602, 1615. i 1619. prisjednik je banskog stola. Godine 1613. postao je veliki prepošt zagrebačkog Kaptola. U svojoj kuriji je utemeljio prvu privatnu pravničku školu u kojoj je poučavao građansko i kanonsko pravo. Godine 1624. pokopan je u zagrebačkoj katedrali ispred oltara Sv. Franje Serafina kojeg je dao sam izraditi, a iste godine je njegovom zakladom osnovan Hrvatski kolegij u Beču. Osim njegove crkvene, političke i kulturne djelatnosti pokušao se baviti i gospodarstvom na feudalnom posjedu. Izgleda da je Baltazar Dvorničić razmatrao stupiti u posjed dijela dobara u Donjoj Stubici te je o tome 1610. sklopio ugovor sa Petrom Rattkayem. Također izgleda da je bio na platnom spisku Štajerske 1616. godine.
Pravničku školu Baltazara Dvorničića Napulya je, između ostalih, polazio kanonik Jakov od Koprivnice. Mlađi brat Baltazara Dvorničića, Blaž Napuly je najvjerojatnije rođen u Koprivnici. On je 1596. godine zabilježen kao student u Grazu. Zagrebačkim kanonikom je postao 1599. Zaredio ga je ljubljanski biskup Tomo Chrön. Umro je 1608. godine u Zagrebu. O njemu je Dražen Ernečić napisao knjižicu, a zanimljivo je kako u središtu Zagreba postoji Dvorničićeva ulica, dok je u Koprivnici još uvijek nema.