Čili se u Sjevernoj i Južnoj Americi jede od najmanje 7500 godina prije nove ere, a ostatkom svijeta proširio se nakon što je Kolumbo otkrio Ameriku. Zašto nas peče, kako kontrolira tjelesnu težinu i koje blagodati pruža, pročitajte u nastavku.
Kapsaicin (8-metil-N-vanilil-6-nonenamid) je najčešći kapsaicinoid u čiliju, a ujedno i najproučavaniji njegov sastojak. Povezan je sa širokim rasponom potencijalnih zdravstvenih dobrobiti – dokazana su njegova svojstva protiv raznih tipova bolova – od artritisa do migrena, te svojstva protiv raka i dijabetesa.
Čili sadrži i dvije značajne skupine tvari: karotenoide i eterična ulja. Boja mu dolazi od karotenoida, a ulja stvaraju aromu i okus. Kad jedemo čili, kapsaicinoidi stvaraju osjećaj peckanja tako što se vežu za receptore boli nazvane TRPV1. “Kapsaicinoidi s kraćim lancima vežu se za receptore na vrhu jezika, što nas peče kraće vrijeme. Kapsaicinoidi s duljim lancima vežu se na receptore na stražnjem dijelu jezika gdje mogu ostati mnogo dulje, što izaziva jači i dulji osjećaj peckanja”, kaže Mary O’Connell, biokemičarka i stručnjakinja za čili sa Sveučilišta New Mexico State.
Kad se kapsaicin veže za TRPV1, naše tijelo otpušta endorfine, prirodna sredstva protiv bolova, čije djelovanje sliči onome opijata. Endorfini povećavaju i brzinu metabolizma pa je Jeya Henry sa Sveučilišta Oxford Brookes, detaljnije proučavajući ovo svojstvo endorfina, otkrio da ljudi koji redovito konzumiraju čili imaju manje šanse udebljati se.
Iako se kuhanjem mijenjaju neke tvari koje sadrži čili, Henry navodi kako “za kapsaicin nema razlike – jeli ga sirovog ili kuhanog, on uvijek peče dvaput – jednom kad ga jedemo i kasnije kad napušta tijelo”.
“Od potencijalnih zdravstvenih dobrobiti, analgetička aktivnost kapsaicina povijesno je poznata diljem mnogih kultura u svijetu, a ujedno je i jedna od rijetkih namirnica koje bih za tu svrhu preporučila pacijentima. Antiviralne dobrobiti vjerojatno nisu direktno povezane s kapsaicinom, nego pročišćavanjem sinusa, analgetičkim učincima ili, možda, visokim razinama vitamina C. Karotenoidi u čiliju bogat su izvor antioksidansa, a narančaste i crvene čili papričice imaju velike količine provitamina A”, pojašnjava O’Connell.
“Ljudi koji se žele okoristiti zdravstvenim dobrobitima koje čili nudi, trebali bi izbjegavati tablete koje sadrže jedan ili vrlo malo aktivnih sastojaka i jesti prirodne papričice. Sigurna sam da ćemo se u sljedećih nekoliko godina uvjeriti kako je upravo mješavina izomera, konjugiranih formi, intermedijara itd. u tzv. bioaktivnim tvarima mnogih ‘medicinskih’ biljaka, odgovorna za učinke koje ljudi već tisućljećima cijene i iskorištavaju”, zaključuje O’Connell.
Tekst: Biologija.com.hr // Jelena Likić