Studije o cijepljenju, koje su proveli američki znanstvenici, dovele su do zapanjujućih rezultata: cijepljenja djeca imaju dva do pet puta više dječjih bolesti i alergija od necijepljene djece.
Istraživanje je pokrenuo Andreas Bachmair, te još uvijek traje. Dječje bolesti na kojima je bio naglasak u dosadašnjim istraživanjima su astma, kronični bronhitis, alergije, dijabetes, poremećaji spavanja, disleksija, migrene, hiperaktivnost, epilepsija i sporiji razvoj govora i motorike, a članak je objavio portal Dnevnik.hr.
U Hrvatskoj je, za razliku od nekih drugi europskih zemalja, cijepljenje propisano zakonom, dakle, oni koji odbiju cijepiti dijete, mogu očekivati kaznu od strane Sanitarne inspekcije.
Stoga smo o tome popričali s Draženkom Vadla, ravnateljicom Zavoda za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije.
Pomalo žalosna što se takve stvari objavljuju bez ikakvih temelja i relevantnih dokaza, pokušala je cijenjenom čitateljstvu, kojeg mediji sa svih strana bombardiraju svakojakim informacijama, objasniti dobrobiti cijepljenja, zahvaljujući kojemu su neke teške bolesti, poput difterije i dječje paralize potpuno nestale u našoj sredini.
Jedino što cjepivo može izazvati, kada govorimo o obaveznim cijepljenjima, su neke blaže nuspojave, tvrdi ona, a povezivati spomenute dječje bolesti s cijepljenjem, naročito bez ikakvih relevantnih dokaza, smatra potpuno neprimjerenim.
-U našoj je županiji prošle godine procijepljeno 8116 djece i nije bilo nikakvih ozbiljnijih reakcija na cjepivo. Reakcije kao što su crvenilo i oteklina na mjestu apliciranja cjepiva, pa čak i blago povišena tjelesna temperatura smatraju se očekivanima, mada ih ne razvije svako dijete. U našem svakodnevnom radu prilikom cijepljenja djece, možda jedna od dramatičnih situacija za okolinu, ali nama opet poznata i češća je tzv. sinkopa, koja se manifestira kratkotrajnom nesvjesticom, bljedilom kože i spojnica te ubrzanim i plitkim pulsom u djece koja se cijepe. Najčešći razlog takvog stanja je prije svega strah od cijepljenja i nelagoda cijepljene osobe, a ne posljedica cjepiva – tumači Vadla.
Teže nuspojave prilikom primjene cjepiva registriraju se vrlo rijetko, a iz iskustva spominje jedan slučaj u kojem je primjena cjepiva odnosno sam akt cijepljenja provocirao pojavu prvog epileptičkog napada u cijepljene osobe. Kod primjene svih lijekova pa tako i cjepiva uvijek su na oprezu i moraju razmišljati o mogućnosti nastanka anafilaktičke reakcije koja se može razviti vrlo brzo po primjeni lijeka odnosno cjepiva, no, ističe Vadla, takvih reakcija unazad više od 15 godina nisu zabilježili u našem Zavodu.
-Svako se cjepivo strogo kontrolira i prolazi propisani komplicirani i dugotrajni postupak prije primjene u populaciji. Također se svaka ozbiljnija nuspojava prijavljuje Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode, a sve se nuspojave analiziraju dva puta mjesečno. Stoga nema mjesta strahu – kaže Vadla.
Dakako, samo cijepljenje nije garancija da nećete oboljeti, ističe Vadla. Svaki je organizam priča za sebe i nemoguće je da će svi razviti specifični imunitet, ali ukupna dobrobit cijepljenja veća je od možebitne štete koju necijepljenje može izazvati, stoga se slaže da cijepljenje treba biti zakonski regulirano. Posebna se pažnja pridaje cijepljenju romske populacije, koja se često seli i najčešće je ta koja izbjegava cijepljenje, a najizloženija je bolestima.
Kada govorimo o brojkama, primjerice, od ospica i rubeole 1968. godine obolijevalo je više od deset tisuća djece, dok se cijepljenjem u razdoblju od 2006.-2011. postiglo smanjenje na svega nekoliko slučajeva. Broj oboljelih od tuberkuloze u posljednjih se 16 godina smanjio za trećinu, no oboljelih i dalje ima.
-Srećom, za tuberkulozu postoje lijekovi i za sada nemamo rezistentne tuberkuloze, što znači da se svi, uz adekvatno liječenje, mogu izliječiti. Još uvijek najčešće obolijevaju pušači i osobe koje konzumiraju alkohol u prevelikim količinama te oni koji žive u neadekvatnim stambenim uvjetima. Budući da je inkubacija dugotrajna, često zaraze i ukućane prije nego što se bolest otkrije, a dodatni je problem što liječenje najčešće odbijaju ili ga ne provode u skladu s uputama liječnika – tumači Vadla.
U današnje vrijeme još uvijek imamo oboljelih i od tetanusa, uglavnom se radi o starijim osobama među kojima prednjače žene iz ruralnih područja.
-Seoske žene najčešće obole od tetanusa jer se, po njihovu mišljenju zbog manje teških ozljeda kao što su posjekotine ili ubodne rane od čavla, žice itd., ne javljaju liječniku. Muškarci u svakodnevnom radu pri obavljanju težih fizičkih poslova najčešće zadobiju teže ozljede i odmah pohitaju u bolnicu – zgodno objašnjava Vadla žensku nemarnost.
Iako za neke bolesti, poput salmonele, ne postoji cjepivo jer postoji više stotina pa i tisuća različitih sojeva bakterije, u Zavodu za javno zdravstvo uz 24 satnu pripravnost spremni su poduzeti sve potrebne protuepidemijske mjere kako bi očuvali zdravlje naših stanovnika.
Zarazne bolesti ne poznaju nikakve granice, stoga je briga svih službi: zdravstvenih, veterinarskih, sanitarnih na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini u što boljoj međusobnoj suradnji izmjenjivati potrebne informacije, obavještavati javnost u što kraćem roku o eventualnim opasnostima i brinuti o zdravlju ljudi.
– Naša je zemlja po tom pitanju najpovezanija u Europi, što nam je izuzetno drago – zaključuje Vadla.
