Dario Banić (56), član je HGSS-a i terenski veterinar iz Križevaca, a u slobodno vrijeme osvaja planinske vrhove diljem svijeta.
Popeo se na najviši vrh Slovenije – Triglav, bio je na Mont Blanc-u koji se do nedavno smatrao najvišim vrhom Europe, popeo se i na najvišu i najljepšu grčku planinu Olimp na kojoj su prema grčkoj mitologiji živjeli bogovi. Osvojio je i najviši vrh Austrije – Grossglockner, popeo se na mitsku planinu Ararat, gdje je prema Bibliji zastala Noina arka, a bio je i na najvišem vrhu Afrike – Kilimandžaru. Popisu valja dodati i Matterhorn – jedan od najviših vrhova u Alpama, a najviši vrh Sjeverne Amerike – Denali nije uspio osvojiti. Dario se uskoro sprema pokoriti još jedan vrh, a riječ je o najvišem vrhu Europe, Elbrusu.
– Planinarim od 1974. godine, ali prije sam išao samo po Hrvatskoj. Sve se promijenilo na jednom izletu gdje je jedan mladi početnik izjavio da ide na Grossglockner. Meni je to bilo smiješno jer sam smatrao da treba početi s nečim manje zahtjevnim i vidjeti kakve su mu fizičke mogućnosti. Kasnije sam si malo razmislio i zaključio da je zapravo u pravu, tada sam imao 50 godina i bio je krajnji čas da se odvažim na tako nešto – priča nam Dario.
Od tada se trudi osvojiti po jedan vrh svake godine, za to su mu potrebne zahtjevne fizičke pripreme, a ističe kako je svaka planina drugačija.
– Kad sam prošle godine išao na Denali pripremao sam se cijelu godinu, čak sam išao u teretanu, a to zbilja ne volim. Na planinu nas je išlo 12 i nismo se popeli do vrha. Ne funkcioniram dobro u grupi i ne volim grupni način planinarenja – pojasnio je.
Dario je za uspon na Matterhorn, visoku planinu koja zahtjeva dobru tehniku penjanja trenirao na Kalniku, a u opasnosti se našao samo jednom na Velebitu.
– Išao sam sam, a kad ideš sam postoji velika mogućnost da naletiš na medvjeda jer si tih. Ja sam iza jednog ćoška najednom izašao van i vidio zvijer za koju sam pomislio da je medvjed. Bacio sam ruksak i počeo trčati, premda je medvjedu nemoguće pobjeći – on pliva, trči, penje se. Malo kasnije sam shvatio da medvjed nema rogove i da se radi o biku, štoviše tamo je bilo desetak bikova. U blizini se nalazila jedna lugarska kućica koja je imala cisternu. Kad ima kiše ili rose bikovi ne trebaju vodu, ali kad je suho ili kad puše bura su žedni. Tri sata sam vadio vodu i pojio te bikove – prepričava nam Dario.
Osvajanje vrhova mu nije prioritet, više mu se sviđa sama priprema, prilaz vrhu, penjanje.
– Kad osvojim neki vrh to je takva muka da jedva čekam da se spustim dolje, samelje me visinska bolest. Tko jednom uđe u planine i tamo provede noć, lakše će shvatiti zašto ljude privlači planina – pojasnio je.
Veterinu je odabrao sasvim slučajno, upisao je srednju školu tog usmjerenja pa je studij veterine bio logičan slijed. Dario je veliki ljubitelj životinja, ima psa Šekija kojeg vodi svuda sa sobom, a udomio je i mačku koju je pronašao na cesti.
– Psa sam uzeo u zagrebačkom azilu. Uvijek sam imao pse, ali ovaj je zaista poseban. Ne razumijem zašto ljudi kupuju pse umjesto da učine dobro djelo i spase psa iz azila – rekao nam je za kraj ovaj strastveni planinar.
Osim što je izvrsna prilika da budete na svježem zraku, planinarenje ima i čitav niz pozitivnih učinaka na zdravlje, stoga spakirajte ruksak i krenite prema Kalniku, a u međuvremenu u našoj fotogaleriji možete pogledati Darijevu prekrasnu kalničku klijet.
