Hrvatska ženska rukometna reprezentacija u subotu igra prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Suparnik je Obala Bjelokosti.
Rukometašice su krenule iz Zagreba u četvrtak ujutro, a za našu internetsku stranicu svoja zapažanja iznosi i slika događaje kapetanica reprezentacije i Podravke Vegete Miranda Tatari.
Evo da odmah počnem… još dok sam pod dojmovima!!!
Srijeda, 30. studenoga 2011. Dan nam je počeo u 4,15, buđenje i odlazak na aerodrom, let do Pariza dva sata, klasika, ništa posebno… U Parizu nije bilo vremena niti za bacit’ oko u duty free shop, pa smo se uputili na gate za Sao Paulo! E, tu je počelo uzbuđenje… Ulazak u aviončinu (prvi put letim izvan Europe)! Sama pomisao kuda idemo….
Let od 12 sati… Iako sam mislila da mi trebaju normabeli da prespavam tih 12 sati, kad sam ušla u avion promijenila sam mišljenje! U avionu totalni komfor, od hrane i pića non-stop, ispred svakog sjedišta mali ekrani s dobrom ponudom – muzika, video spotovi, igrice, filmovi, karta leta…
Svako malo bacila bih pogled na kartu i plan leta, kad sam na karti vidjela da prelijećemo Atlantski ocean…. brrr… jeza… I da nam treba da ga preletimo 8-9 sati, uf… Kada sam konačno na karti vidjela kopno, pomislih, najgore je prošlo, valjda! A onda malko turbulencija, čisto da let nebi bio savršen 😉 !
Oko 20 sati po lokalnom vremenu (ovdje je tri sata unazad, sto znači u Hrvatskoj je 23 sata) sletjeli smo u Sao Paulo, pokupili prtljagu i krenuli prema izlazu! Na izlazu iz aerodromske zgrade – šok, vani je bilo 28 stupnjeva!!! Skinule smo se u kratke rukave i zafrknule nogavice, eh, to ti je život, ljeto u prosincu!!!
Vožnja busom od aerodroma do hotela cca jedna ura. Smjestili smo se u hotel koji nas je malo i razočarao, očekivali smo više, hotel star i starinski, internet veza slaba i spora, pogled na cestu, buka sa svih strana, hrana tak-tak (vidim manjak kila kad se vratimo doma), svjetlija strana hrane – voće koje ima totalno sočni tropski okus (ananas, papaja, lubenica…).
S obzirom da Brazil slovi kao država kriminala i slično, grad smo za sada vidjeli samo iz busa, iskreno, ništa extra! Ali… JA SAM U BRAZILU!!!
Slijedi prilagodba na vremensku razliku i pokušaj odmora nakon dugog i napornog puta!
Danas (četvrtak) jedan trening, sutra dva treninga, pa u subotu startamo!!!
Veliki pozdrav svima iz Brazila!!!