Miranda Tatari javila nam se i s trećim nastavkom svojih zapisa s EP u Danskoj.
Već smo mislili da ju je zameo snijeg, a onda kad smo vidjeli briljatno izdanje protiv Crne Gore, shvatili smo da joj je inspiracija došla.
Evo mene opet, nakon malo duže pauze. Razlog? Poslije prve pobjede nad Islandom nisam imala nešto posebno za pisati, bila je to jedna rutinska utakmica odlično odrađena!
Lijepo otvaranje prvenstva za početak… Sreća i veselje u redovima nije dugo trajala, već za dva dana u isto vrijeme, poslije tekme s Rusijom – razočaranje i žal. Bolio je poraz..
E, tek tada nisam imala inspiracije za pisanje…
RUSIJA I ZAŠTO SMO IZGUBILE
Gledavši utakmicu Crne gore i Rusije vjerovale smo da ih možemo dobiti, samim time što je Rusija dosta pomlađena i nema im njihovog glavnog topnika-Postnove! Pripremili smo se za tekmu maksimalno ozbiljno, znale smo sve o njima i sve što je trebalo na terenu jest igrati kako smo se dogovorili, ispoštovati trenerove upute! Ali mi…. Izašle smo na teren s velikom željom i vjerom da možemo i hoćemo, tako smo i krenule u utakmicu, sve dok nismo osjetile Rusku snagu na našim tijelima u napadu. Odlično su igrale obranu, tukle na sve strane, a mi smo bile nemoćne. I ono što je prošlo do linije šest metara ona ”luda” Sidorova sve je kupila (mislim luda jer je branila k’o luda, baš je taj dan morala zaključati svoja vrata!!!). A nije ni naša Gruba bila manje vrijedna, branila je odlično, a kaj kad mi nismo mogle zabiti…
Ma poanta je bila u tome da mi uopće nismo igrale ni približno kako mi igramo!!! I to smo i zaključile u razgovorima poslije utakmice, shvatile smo gdje smo griješile i što nije bilo dobro! Tuga i razočaranje bili su prisutni samo tu večer, jer stručni stožer nije dozvolio plakanje! Treneri (Canjuga, Bota i Trajki) činili su sve da nam vrate samopouzdanje, da zaboravimo tu tekmu i okrenemo se Crnogorkama. Ta tekma bila je jako važna da nas vrati nazad na isti peron s ostalim reprezentacijama na putu prema polufinalu. I je! Evo nas u grupi u kojoj svi osim Dankinja (4 boda) imamo 2 boda.
POSLIJE UTAKMICE ”PALA” JE I PIVICA
Odlična utakmica s Crnogorkama vratila je poljuljano samopouzdanje u redove! Trener je tražio dirigenta??? Ma tu mu je pred nosom cijelo vrijeme (hahahaha)! Baš kako je on rekao, srednji vanjski je dirigirao, a ekipa je svirala! Bila je to lijepa pjesma! Da, sad si vi mislite, a kaj s onim dijelom kad su nas Crnogorke stizale? E, pa to je bilo malo za publiku, da ne bi utakmica bila previše monotona (hahaahha)! Poslije utakmice kratko, ali stvarno jako kratko slavlje, stručni stožer počastio je pivicom :), jer sutra se već putovalo za Herning. Uostalom, tek smo dio posla napravili, ima još toga, stoga nema opuštanja!
NATJECANJE EKIPA U UKRAŠAVANJU BOROVA
Došli smo u hotel u Herning, na našem katu nas je dočekao borić i dekorativni papiri te zanimljiv zadatak – svaka ekipa na svom katu moru okiti svoj bor, te će se birati najljepši! Eto ti zanimacije! Primile smo se posla, uz božićne pjesme, škare i ljepilo u ruke, mašti na volju krenule na kićenje! Imatu tu puno posla, jer svaka ima neku novu ideju! Kad bude gotovo, šaljem slikicu!
E, da, nisu nam misli samo na božićnom drvcu, da ne bi neki pomislili – vidi ih, kite bor a utakmica pred njima! Ne, ne, to je opuštanje mozga… :)!
‘ALO HRVATSKA, DRŽITE NAM PALČEVE!
Naravno da su nam Rumunjke u glavi od prvog trena kad smo saznali da su one naš prvi protivnik! Stavili smo ih na ”meni” kao predjelo 🙂 !
Ako želimo do polufinala, tako i moramo razmišljati!
Igrale smo s njima u Parizu na turniru, ali to je bio pripremni turnir… Igraju odlično, vrhunske pojedinke u redovima, Neagu, Fiera, Stanca, (naša) Ungureanu, ali… nitko nije nepobjediv! Možda je i tu naša prilika, nas krasi zajedništvo i kolektivna igra, kada smo takve i kada dišemo jedna za drugu i u obrani i u napadu, nema nam ravnih!!! Ne smijemo se opterćivati njima, mi moramo igrati svoju igru! I spremne smo, i napaljene, to je najvažnije!
Do tekme je još malo vremena… Alo Hrvatska, drž’te nam palčeve!!!