Dva tjedna prošla su otkako se preporuka o nošenju maske u trgovinama i ugostiteljskim objektima pretvorila u obavezu. Platnene, pamučne, kirurške i druge zaštite na licu moraju nositi prodavači i kupci, dok je u kafićima ona namijenjena isključivo zaposlenima.
– Od danas je u zatvorenim prostorima, trgovačkim centrima, svim uslužnim djelatnostima obavezno nošenje maski. Isto tako sve ono što smo govorili, distanca i higijena, tri stvari koje su iznimno bitne jednostavne i ne mogu biti jeftinije, a vrlo su uspješne za održavanje jednog normalnog stanja. Ako budemo to sve poštivali, možemo prakticirati novi normalni život, ako ne budemo prakticirali, moramo računati na još strože mjere – rekla je tada Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević.
Provjerili smo je li teško raditi s maskom, posebice u ljetnim uvjetima, koliko se često mijenjaju te kako se u svome tome ponašaju oni koji koriste usluge trgovina i ugostiteljskih objekata.
– Iako vrućina ponekad smeta, nije problem nositi masku kako bismo izbjegli sankcije. Bacam je nakon smjene te drugi dan uzimam novu – rekao nam je Luka koji tvrdi kako se gosti pridržavaju propisanih epidemioloških mjera poput držanja razmaka.
O istome problemu, visokoj temperaturi, govorila je i Sara koja svoju platnenu masku redovito dezinficira.
– Problem je i razgovor, gosti nas ponekad ne razumiju. Traže da skinemo masku kako bi vidjeli s kime razgovaraju. No, mi to ne možemo učiniti. Ljudi koriste dezinficijense i drže se razmaka – dodala je Sara.
Tihana je treća u nizu, i njoj karakteristično ljetno razdoblje stvara poteškoće. Usto, kaže kako se dio gostiju ne drži preporuka, unatoč njihovim učestalim upozorenjima.
– Teško je disati i peče nas grlo. Mijenjamo ih često, svakih sat i pol do dva, ipak radimo s hranom – ističe Tihana.
Sigurnost je ono što je istaknula Lea. Maska joj ne otežava rad, eventualno kada je vruće, Naviknula se, kaže, a mijenja je svakodnevno.
– Nekima maska baš nema smisla, nije im jasno kako oni ne moraju nositi, a ja moram. Glede razmaka, trudimo se napraviti ga koliko možemo. K tome, redovito dezinficiramo površine i radimo sve što je potrebno – kazala je Lea.
U odnosu na prethodne sugovornice zaposlene u ugostiteljskim objektima, Kristina u robnoj kući koja nudi sve, od kuhinjskih potrepština preko igračaka do odjeće, nema problema s nošenjem maske. Štoviše, kaže da je ugodno nositi je.
– Ljudi se drže reda, brinu o svojem zdravlju. Nije bilo problema, slučajeva u kojima ljudi nisu željeli staviti masku. Sve je u redu – priča Kristina.
Biljana je, pak, zaposlena u trgovini mješovite robe.
– Ne smeta mi maska, priviknula sam se, mijenjam ih dvaput u smjeni. No, ljudima nije ugodno. Žale se, govore da im je teško disati. Znam da ih ne moramo uslužiti ako nemaju masku, ali nije bilo problema, nitko se nije želio svađati. Ukoliko treba, prodat ćemo im jednu – uz smijeh kaže Biljana.
Komunikacija s kupcima i, ponovno, vrućina dva su problema koje je istaknula Katarina, zaposlenica trgovine tekstilom koja tijekom smjene, ovisno o duljini, promijeni dvije-tri maske.
– Neki ih kupci žele nositi, drugi ne. Usmjeravamo ih, ali odabir je njihov – zaključuje.
