Galerija Koprivnica od 13. prosinca u 18 sati ugošćuje 16 suvremenih umjetnika pod okriljem Drava Art Biennala.
U DAB-u ’23. sudjeluju: Nikolina Butorac i Gail Hocking, Ana Sobota, Valentina Damjanović, Josip Pratnemer, Ivan Midžić, Andreja Krušelj Pavličić, Irena Sabolović, Davor Mezak, i. j. PinO – Josip Ivančić, Dubravko Kuhta, Renata Ladović Meštrović, Nataša Takač, Vedran Ružić, Alem Korkut, Iskra kolektiv.
Autori se predstavljaju u formi fotografija, videa, spokenword performansa, interaktivnog devicea, instalacija, objekata, ali i skulpture, keramike, knjige, pa i specifičnog nakita. Kroz radove umjetnici se bave pitanjem (potencijalnih) ekoloških katastrofa, klimatskim promjenama kroz estetizaciju užasa nudeći distopijske vizije budućnosti i podsjećajući na kontemplaciju, mir, meditativni potencijal sadržan u memoriji vode.
Osim okupljanja autora, DAB nastavlja svoju misiju umrežavanja institucionalne i nezavisne scene s nastojanjem širenja platforme. Tako se već uhodanom kustoskom timu kojeg čine Ana Kovačić (WHW Zagreb), Valentina Radoš (Muzej likovnih umjetnosti Osijek), Tanja Špoljar (Atelieri Koprivnica), Maša Zamljačanec i Helena Kušenić (Muzej grada Koprivnice) u 2023. priključila Romana Tekić (Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda). Umrežavanje je i ove godine nastavljeno u široj perspektivi suradnjom sa Sveučilištem Sjever, uspješno započetom u prethodnom bijenalu. U ovom izdanju u dogovoru s doc. art. dr. sc. Mariom Perišom i doc. art. Lukom Borčićem odlučeno je da vizualni identitet izrade studenti Denis Jakupi i Nadja Orkić, pod mentorstvom doc. art. Luke Borčića i doc. art. Nike Mihaljevića. Njihovo rješenje inspirirano je sadržajem poziva umjetnicima, ali i odabranim umjetničkim radovima. Finalna verzija nosi futuristički naboj ispunjen melankolijom potencijalne distopije, ali i razigranost, svjetlinu, fluidnu prepuštenost s povjerenjem u (civilizacijski) pozitivan skok i napredak. Izložba ostaje otvorena do 8. veljače 2024. godine, nakon čega seli u Muzej likovnih umjetnosti Osijek i u Galeriju umjetnina grada Slavonskog Broda.
Nakon promišljanja sredinom tjedna, petak (15. 12.) nudi vrijeme za Igru.
Izložba Igra se nakon Preloga predstavlja u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama s početkom u 18 sati. Izložba je produkt žiriranog odabira radova danas aktivnih (naivnih) umjetnika s područja Podravine i Međimurja.
Radove su odabrale kustosice Muzeja grada Koprivnice (Helena Kušenić, Maša, Zamljačanec), Muzeja Grada Preloga (Iva Kožnjak) te stručne suradnice Mihaela Cik i Marija Generalić. Vesna Peršić Kovač odabrala je i pripremila etnografski aspekt izložbe, dok vizualni identitet Draženke Jalšić Ernečić u priči isprepliće i fotografski fundus koprivničkog muzeja. Tako ovo postaje izložba koja nudi prilike umjesto da inzistira na uskoj temi. Igra je temelj kreativne transformacije koji daje poticaj istraživanju granica i uloga te stvara prirodnu sponu umjetnosti i života. Istraživački pothvat 30 zastupljenih autora kroz 33 (umjetnička) predmeta promatra igru u različitim kontekstima.
Sudjeluju: Đurđica BALOG, Nadica BELEC, Dragica BELKOVIĆ, Zvonimir DANGUBIĆ, Kata DOLENEC, Martin ĐUKIN, Stjepan ĐUKIN, Alen GJEREK, Tomislav GRABAR, Josip GREGURIĆ, Stjepan IVANEC, Đuro JAKOVIĆ, Zlatko KOLAREK, Željko KOLAREK, Martin KOPRIČANEC, Željko KOROŠEC, Dragutin KOVAČIĆ, Ivan LACKOVIĆ CROATA, Mato LACKOVIĆ, Spomenka MARCIUŠ, Mirko MARKEŠIĆ, Martin MEHKEK, Katarina PARAĐ VOJKOVIĆ, Franjo RUŽMAN, Zvonko SIGETIĆ, Zdravko ŠABARIĆ, Zlatko ŠTRFIČEK, Dražen TETEC, Pero TOPLJAK, Marija VUGRINEC BOBEK.
– Osim na tematske cjeline, zaigranost se uspješno prelila i na korištene tehnike pri čemu nešto što inače doživljavamo kao otpadni element može postati gradivna jedinica neke nove priče u kojoj se vješto i doslovno isprepliću etnografska i likovna zbilja. Isprepletenost života i (naivne) umjetnosti iskazana je i odabirom nekolicine etnografskih predmeta i igra(čaka). Tijekom prve polovice 20. stoljeća u Podravini su u najvećem broju sačuvane ili zapamćene igre vezane uz boravak u kući i oko kuće te igračke izrađene dječjim rukama od priručnih materijala. Izrada igračaka, pravila igranja, nazivi igara, popratne pjesme ili tekstovi toliko su individualno određeni da je nemoguće govoriti o određenom tipu igre karakterističnom za jedno mjesto ili razdoblje. Slijedeći opća pravila svaka je grupa ili čak pojedini igrač mogao unijeti promjenu te igru prilagoditi vlastitim uvjetima i potrebama – kažu iz Muzeja.
