Vojne i gospodarske potrebe Podravine od srednjega vijeka je zadovoljavao put koji je vodio od Varaždina preko Ludbrega i Koprivnice u Đurđevac i nastavljao se prema Virovitici. Dodatno značenje tom putu daje relativna blizina Koprivnice i Varaždina između kojih je udaljenost bila oko 50 km, ali i činjenica da je Varaždin bio udaljen tek nekoliko desetaka kilometara od Ptuja, vrlo važnog križišta putova. Vojna Krajina sagradila je put od Koprivnice preko Križevaca do Ivanića.
Krajem 16. stoljeća iz Koprivnice su prometni pravci išli u tri smjera. To potvrđuje Pasqualinijev tlocrt iz 1598. koji pokazuje postojanje troja gradska vrata: varaždinskih na sjeveru, turskih na jugu i križevačkih na zapadu, što bi moglo govoriti o prometnim pravcima koji su tada postojali. Kasnije su južna ili turska vrata zatvorena što se može vidjeti iz Stierovog nacrta iz 1657. godine. Izgleda da je, nakon zatvaranja južnih vrata, prometni pravac prema Osmanskom Carstvu vodio kroz sjeverna ili varaždinska vrata, što je bio jedan od razloga koncentracije trgovačkih funkcija i omogućavanja stvaranja podgrađa i trga sjeverno od koprivničke utvrde. Dionica puta prema Varaždinu i to na odsjeku od Koprivnice do Ludbrega zabilježena je u izvorima 1643. godine.
Za Koprivnicu je najvažnija bila prometnica od Zagreba preko Križevaca i Koprivnice do Legrada, gdje su se nastavljali putovi prema Štajerskoj i Osmanskom Carstvu. Još je jedan trgovački put iz Koprivnice vodio do Drnja i dalje na teritorij Osmanskog Carstva. Dio tog puta od Koprivnice prema Peterancu spominje se 1639. godine.
Izgleda da je većina spomenutih putova imala, u većoj ili manjoj mjeri, kontinuitet od srednjega vijeka. I u drugim dijelovima pograničnog prostora Slavonske krajine i Provincijala tijekom 17. stoljeća dolazi do gradnje i popravaka cesta. Slično je bilo i na križevačkom području gdje je Hrvatsko-slavonski sabor odobravao trošenje križevačke gradske maltarine za održavanje putova.
Kod Drnja i Legrada su se nalazile manje luke na rijeci Dravi, koje su imale važnost za koprivničko gospodarstvo. Kao što sam ranije spomenuo, Drava je bila plovna, a za Koprivnicu je bila važna uzvodna veza. Luka Legrad je imala dodatno značenje jer se nalazila blizu utoka rijeke Mure u Dravu te je omogućavala trgovinu Murom uzvodno sve do Štajerske.
Radovi na izgradnji tvrdih, makadamskih cesta u ovom dijelu Hrvatske počinju u drugoj polovici 18. stoljeća. Do tada ovdje nije bilo tvrdih cesta, tako da je kolski promet bio razmjerno slabo razvijen, još je bilo primjera karavanskog prijevoza, a uvelike se koristila rijeka Drava kao prometna arterija.
U početku su se proširivale i nasipavale uglavnom dravskim šljunkom samo glavne cestovne veze, pa su nastale prvo dvije magistralne ceste značajne za Koprivnicu: 1) podravska (Maribor-Koprivnica-Osijek) i 2) tvrda cesta Koprivnica-Križevci-Ivanić-grad, a postoji i niz manjih cesta. Značajnije regionalne i lokalne ceste u koprivničkoj okolici dobivaju tvrdu podlogu tek u drugoj polovici 19. stoljeća.
Ilustracije radi, sredinom 19. stoljeća se od Koprivnice preko Križevaca do Zagreba putovalo kočijom oko 19 sati, danas se automobilom putuje za mnogo manje sati. Nadam se da će se u budućnosti, nakon izgradnje brze ceste, do Zagreba putovati na udoban, siguran i najbrži način.