Često nismo ni svjesni da uzimamo zdravlje za gotovo sve dok se nešto ne dogodi ili, pak, kada čujemo doista nevjerojatne priče. Jednu takvu ispričala nam je Anita Šprem iz Koprivnice koja je preboljela nekoliko karcinoma. Za nas je otvorila vrata svoga doma i ispričala nam pomalo nevjerojatnu priču što joj se događalo posljednjih godina.
Priču o bolesti započinje još 2017. godine, jer joj je tada dijagnosticiran karcinom debelog crijeva. Prije same dijagnoze dugo vremena nije mogla otkriti gdje to u njenom tijelu ‘ne štima’.
– Bilo je dana kada od bolova nisam mogla ići na posao ili sam ga jedva odradila. Stvarno mi je bilo jako loše, a nalazi mi nisu pokazivali da imam tumor – pojašnjava Anita na početku priče.
Kaže da je obavile sve pretrage i ništa nije ukazivalo na ovu bolest.
– Jednog dana otišla sam na posao i bilo mi je toliko loše da su me odmah odveli u bolnicu. Doktor je tada rekao da je otkrio u čemu je problem. Znači, on je mene upamtio koliko sam dolazila na pretrage – priča nam i dodaje da joj je tada rekao da ima tumor.
– Nije mi rekao ni karcinom ni rak, nego tumor. Zanimljivo je kako sam doživjela taj pojam. U glavi sam si posložila da imam tumor koji ćemo operacijom izvaditi i da ću se uspjeti izliječiti – prepričava nam Anita.
Borba s tumorima nastavila se i dalje. Metastaze su joj se pojavile na jetri, imala je tumor na maternici, ali i priraslici. Onda se tumor i na debelom crijevu vratio 2022. godine, kada je zahvatio i tanko crijevo. Dva puta je odlazila na kemoterapiju.
Unatoč svim problemima, Anita ne skida osmjeh s lica. Pod stalnim je nadzorom liječnika i svi su joj nalazi dobri. Kaže da se nikada nije pitala zašto baš ona.
– Kada mi je bilo rečeno da imam tumor, brzo mi je život prešao pred očima. Onda sam shvatila da sam sebe zanemarivala. Sve je uvijek bilo važnije i svi drugi su bili važniji, sve dok se ne nađemo u takvoj situaciji. Onda se naučiš reći ne, stati na loptu i živjeti za sebe – govori.
Najveća podrška u svemu bio joj je sin Andrej.
– Bilo mi je stresno kada sam saznao za maminu dijagnozu, pogotovo jer sam tada imao 17 godina. U tim godinama uz školu nisam imao nikakve brige. No, uz sport i prijatelje prebrodio sam taj šok. Uz sve to upisao sam fakultet i uz veliku podršku obitelji i djevojke lakše prolazim kroz sve što nam nailazi na put – govori Andrej.
Anita, pak, govori da joj nikad nije dopustio da “padne”, nije ju tetošio nego ju je uvijek gurao naprijed.
– To je mene diglo i bio mi je velika podrška, osobito psihička. Njegov i moj karakter uvijek su me digli na noge. Zanimljivo je i da kada mislite da ste sami, opet vam život dovede nekoga. Ljude oko vas za koje niste ni svjesni da su tu u prolazu, da vas promatraju i da su vam dostupni. Divne sam ljude upoznala kroz ovu bolest i dobila sam puno podrške, osobito od doktora – pojašnjava.
Tijekom liječenja nije se susrela s negativnim iskustvima u bolnicama.
– Imam osjećaj da kako mi zračimo i kako se ponašamo prema drugima, tako nam se i vraća. Prije svega mi moramo biti ljudi i moramo znati da njihov posao nije lak – poručuje.
Sada nastavlja dalje s oporavkom, mora puno mirovati, a nalazi su joj jako dobri. Zbog svih zdravstvenih problema odlučila je promijeniti prehranu. Riječ je o sirovoj prehrani, a odluku je donijela u nekoliko dana. U posljednjih nešto više od pola godine jede samo sirovo voće i povrće. Cilj joj je bio izbaciti meso i mliječne proizvode koji joj nisu odgovarali tijekom kemoterapije.
– Nisam znala što bih više napravila, jer više nisam znala što napraviti i promijeniti. Tumori su se vraćali i uvijek bukne novi i stalno se nešto događa. Na prijedlog jedne kolegice odlučila sam promijeniti prehranu – pojašnjava.
Kaže da je to bila odluka života, a povratka na staro nema.
– Živjeti s tumorom ili bez. Kada je u pitanju život onda se nije teško odlučiti. Svi me pitaju do kada ću biti na toj prehrani. Nema vraćanja na staro, to je sada moj način života – pojašnjava te dodaje da je bitno da čovjek prati svoje tijelo.
Kaže da radije kupuje u voćarni, nego u trgovačkim centrima. Kada je počela sa sirovom prehranom, četiri dana je jela samo mandarine.
– Zabrinula sam se, jer sam mislila da trebam raznovrsnije jesti. Uključila sam se u Facebook grupu u kojoj su članovi, također, na sirovoj prehrani. Čitajući jednu knjigu naišla sam na informaciju da ako mi se tjedan dana jede jabuka, neka jedem tjedan dana isto – govori.
Dodaje da je probala puno stvari za koje su drugi rekli da su im pomogle, a svima poručuje neka prate svoje tijela i što ona govore.
– Život je poklon i čarolija. Svake sekunde trebamo uživati, voljeti sebe s vrlinama i manama. Život nema reprize zato treba kroz njega ići sretno i s osmjehom na licu – poručuje Anita za kraj.