Prošlog vikenda Podravina je i službeno postala djelom Sjeverne rute Camino Croatia.
O ruti smo već puno toga pisali, no za one koji su propustili, riječ je o hodočasničkom putu koji prati srednjovjekovne hodočasničke rute koje povezuju hrvatske crkve i svetišta posvećene svetom Jakovu. Camino Podravina dug je 130 kilometara i proteže se od Ferdinandovca preko Đurđevca i Koprivnice do Ludbrega.
Formalno otvorenje prošle je subote organizirano u Molvama, a privuklo je 70-tak hodočasnika među kojima i Antu Drlju iz Splita. Hodočasnici su se iz Molvi uputili prema Hlebinama pa kasnije i Koprivničkim Bregima gdje su se pozdravili do novog susreta.
Kad je već stigao u Podravinu Anto je odlučio iskoristiti priliku i prohodati novo otvorenom rutom od prvog do posljednjeg metra.
Hodočasničkog iskustva ima. Pregazio je dva puta španjolski Camino, tri puta je bio na hodočašću do Vukovara, iskusio Camino Krk, a nije preskočio ni onaj koji mu je najbliži, Camino Imotski.
– Prošao sam nekad davno ovim krajem, odnosno podravskom magistralom. Sad sam odlučio stati i vidjeti što se lijepoga kod nas nudi. Stvarno me oduševilo kakve ljepote skriva Podravina i koliko ste gostoljubivi domaćini vi ovdje. Baš san gušta – otkrio nam je Anto svega nekoliko minuta prije polaska vlaka.
Prednosti i nedostaci
Kao netko tko iza sebe već ima veliki broj ovakvih pješačkih ruta, detektirao je na prvu prednosti i nedostatke.
– Problem je ovdje kod vas trenutno sa smještajem, no ljude koje sam sretao usput ujedno sam i informirao o tome da imaju šanse ubaciti se u posao, da zarade koju kunu nudeći smještaj hodočasnicima. Na Krku je druga priča, tamo se spava po apartmanima, no siguran sam da će i ovdje ljudi prepoznati priliku pa se uhodati s vremenom i otvoriti svoja vrata hodočasnicima. Najteže je biti prvi i probiti led, kasnije sve ide lakše – priča Anto.
Drugi nedostatak Camina Podravina je organizirani prijevoz, no srećom, ugostili su ga Irena i Goran Kovačić koji su mu uskočili i vozili ga od točke A do točke B kad god mu je zatrebalo.
Bilo je na njegovom podravskom putu i posebnih situacija koje će pamtiti do kraja života poput one kada je Robert Ščuka iz Ferdinandovca pokosio dio puta kako bi on mogao bez problema proći.
– Čovjek je samo za mene pripremio teren. Ustao je taj dan rano ujutro, u pola 5, da bi ja mogao prohodati četiri kilometra po pokošenoj travi. Tu gdje je ugazio traktor tu sam mogao fino pristojno proći, hodao sam kao po tepihu – oduševljeno će Anto koji je u šest dana propješačio 130 kilometara.
Dionicu Molve-Hlebine-Koprivnički Bregi riješio je za vikend, a onda je iz Koprivnice išao put Ludbrega, dan kasnije iz Ferdinandovca do Kalinovca i na kraju mu je preostala dionica Kalinovac – Molve.
– Oduševilo me da su sve poljoprivredne površine obrađene što u Slavoniji nije slučaj, tamo je obraslo pola toga. Putem sam brao višnje, trešnje, sve su mi ruke bile ‘krvave’! Počašćen sam bio na nekoliko mjesta, u Svetom Petru pored Ludbrega, u Črn Belu sam dobio pjat fažola, odnosno gulaša. U Kloštru Podravskom su me počastili kad su čuli da sam iskusni hodočasnik koji će o našem podravskom Caminu proširiti dobar glas kako bi ga posjetilo što više ljudi.
Naišao na deset staza odjednom
No, nije sve baš putem išlo glatko. Dogodilo se u jednom navratu da se Anto i izgubio pa je iskoristio svoj đoker zovi.
– Prije odmorišta Crna gora naišao sam na deset staza odjednom. Zbunilo me, nisam znao kojom bi krenuo, izgubio se pa sam zvao u pomoć – priča.
Potencijala za razvoj vjerskog turizma vidi napretek.
– Prekrasna je Podravina, ima se što sedam dana ovdje raditi. Dionicu od 130 kilometara treba podijeliti na šest, sedam etapa pa će svatko ovisno o osobnoj kondiciji prijeći koliko mu bude odgovaralo – kaže.
Još jedna bitna stvar hodočasnicima je da mogu prisustvovati svetoj misi.
Anto je to uspio u šest dana odraditi četiri puta i više je nego zadovoljan. Skroman i jednostavan, Anto se oduševio našim podravskim crkvama.
– Do one u Molvama jedva sam stigao. Stalno sam ju vidio u daljini, vidim zvonik, ali nikako da dođem. Kad je takva neka situacija onda upališ mobitel, moliš krunicu, samo da vrijeme prođe. No, kad sam stigao oduševio sam se. Vaše podravske crkve su prekrasne, meni osobno puno ljepše i draže od onih španjolskih u kojoj izgovaram molitvu pored zlatnih oltara, no kad znam koliko je ljudi zbog tog zlata stradalo, onda su mi ljepše i draže ovakve “obične” crkve – rekao nam je.
Camino Podravina u potpunosti je prehodan zahvaljujući prvom hodočasniku koji je bio dovoljno hrabar da se sam upusti u ovu avanturu. Na kraju nam ne preostaje drugo nego se zapitati tko će biti sljedeći i izazvati vas da to upravo vi prošećete Podravskim stazama i poželjeti vam Buen Camino.
