Danas sam imala priliku naći se u ulozi slijepe osobe i iskustvo je to koje ne mogu nazvati ugodnim, štoviše – zastrašujuće je. Prve naočale koje sam probala bile su one koje su imale suženo vidno polje.
To znači da sam vidjela u daljinu, ali ispred sebe ili sa strane – ništa. S tim da su mi i objekti u daljini bili poprilično čudni.
Osjećala sam se zbunjeno, nisam znala kuda bi uopće s rukama ni kako se ponašati. Još mi je gore čak bilo kad sam u ruke stavila i bijeli štap. Tek tada sam se osjećala izgubljeno.
Pokušala sam se kretati tako da se koncentriram na to što vidim u daljini, ali sam opet istovremeno morala imati osjećaj za stvari u neposrednoj blizini, za što mi je služio štap. Osjećaj – grozan.
Kako bi rekli po domaći, ‘nisam znala di mi je glava, da di rep’ – takav je to osjećaj bio. No, najgore mi je bilo kad sam stavila naočale koje dočaravaju kako vide osobe koje mogu razaznati samo svjetlo. Tek tada sam bila izgubljena u vremenu i prostoru te me bilo strah uopće i pomaknuti se.
A da bi mi zaista dočarali s kakvim se poteškoćama sve slijepi susreću kad izađu iz kuće, ‘ukrali’ su mi iz torbe naočale bez da sam uopće shvatila da mi netko po torbi kopa, s obzirom na to da sam morala paziti kuda hodam.
Uz sve to, vozila sam se i na biciklu za slijepe osobe koji je udruga prošle godine nabavila. Riječ je o biciklu kojim upravlja videća osoba u potpunosti, slijepi se vozi iza.
Njegov zadatak je samo da upravlja nogama u skladu s onim koji vozi.
Iskreno, osjećaj je bio čudan jer nisam uopće imala kontrolu nad biciklom pa sam bila u strahu da ću pasti. U svakom slučaju, bilo je ovo jedinstveno iskustvo koje ne bih ponovila jer sam se osjećala prestravljeno, a bila sam zaista slijepa na pet minuta.
I zato poručujem: Imajte suosjećanja prema osobama s invaliditetom, nemojte ih ignorirati, poštujte ih i pružite im ruku pomoći ako vidite da im treba.
Riječ je o projektu Udruge slijepih Koprivničko- križevačke županije. koja se i ove godine uključila u obilježavanje Europskog tjedna kretanja u Koprivnici.
Tom je prilikom proveden projekt pod nazivom Biti slijep na pet minuta. Bio je namijenjen svim videćim građanima Koprivnice koji su na nekoliko minuta mogli vidjeti kako je to biti slijep i to kroz simulacijske naočale koje su prikazivale nekoliko vrsta sljepoće.
Uz to, imali su prilike probati kretati se uz pomoću bijelog štapa.
– Tako želimo senzibilizirati videće građane Koprivnice na potrebe osoba s oštećenjem vida, njihovih sugrađana. Ljudi na prilaze, zainteresirani su bili isprobati kako je biti slijep. Najviše im je pritom bio prisutan osjećaj straha jer su se odjednom našli u nepoznatom. Također, imali su prilike na Brajlici napisati svoje ime – kazala je Maja Koren Golub iz spomenute udruge.
