Na današnjoj berbi okupilo se 20-ak ljudi, članovi obitelji i prijatelji. U stankama između branja grožđa zajedno jedu i odmaraju, dok najmlađi trčkaraju uokolo zaokupljeni svojim igrama.
Sunčano vrijeme, veseli ljudi, razgovor, smijeh pa i poneki oštriji povik između trsova, miris kolača, vina i graha koji se krčka iznad vatrice… Sve nas je to dočekalo u berbi grožđa na Debelom brdu pokraj Glogovca.
Gotovo savršen ranojesenski vikend potaknuo je mnoge vinogradare da organiziraju ovogodišnju berbu možda i nešto ranije nego što je to uobičajeno. Kao što nam je rekao Božidar Krapinec, vlasnik jednog od najvećih i danas najveselijih vinograda u tom kraju, godina je bila topla i grožđe se bez straha već može brati.
Proizvodnja vina tradicija je u njegovoj obitelji. Prenosi se s koljena na koljeno, a kao što je on naslijedio ljubav prema tome od svog oca, tako su se time zarazila i njegova dva sina.
– Moj otac je svojevremeno bio vodeći vinogradar ovog kraja, no s vremenom je to malo splasnulo. Zbog previše obaveza i mojih zdravstvenih problema smanjili smo proizvodnju, nekada je to bilo i 7000 litara, dok je sad oko 1500-2000 litara. U posljednjih 30 godina jako smo puno prodavali, nismo imali dovoljno vina kolika je bila potražnja, a sada polako dolazimo na proizvodnju za vlastite potrebe. To je još uvijek jako dobro vino, uglavnom je zastupljena graševina, a ima i malvazije, koju naši ljudi obično povezuju s Istrom. Mnogi ne znaju da je malvazija bila jako zastupljena u Podravini u 19. stoljeću sve dok ju nije napala filoksera, vrsta uši. No, sada ponovno uspijeva, ima malo jaču kiselost u odnosu na Istru i posebnu aromu. Iskreno, meni je bolja nego istarska, mi Podravci i Zagorci ionako volimo malo kiselije – otkrio nam je Krapinec.
Mnogi vinogradari ovu godinu ističu kao iznimno dobru zbog mnogo sunca i topline koja pogoduje slatkoći grožđa, no naš sugovornik nije toliko oduševljen – prema njegovim riječima, slatko grožđe ne mora se nužno pretvoriti u dobro vino.
– Mnogo tu ima faktora. Grožđe može biti prekrasno i prelijepo, ali sve se vidi tek nakon fermentacije. U vinu se mogu pojaviti strani okusi jer svaka godina sa sobom nosi određene arome. Primjerice, ne može uvijek graševina imati aromu zelene jabuke, chardonnay dinje, cabernet sauvignon svoju dominantnu aromu ljubičice. Sve to ovisi i o vremenu berbe, tlu, zrelosti i još mnogo toga – smatra Krapinec.
Primijetio je i trend sve toplijih ljeta i blažih zima. Prisjetio se kako je u njegovom djetinjstvu berba bila redovito u listopadu, a sada se iz godine u godinu pomiče u sve raniji termin. Iako su klimatolozi zabrinuti zbog takvih promjena, vinogradarima to ipak pogoduje.
Njegova vina su na izložbama osvajala i zlatne i srebrne medalje, što je veliko zadovoljstvo, no nije glavni razlog zašto se time bavi. Glavni razlog ipak je – ljubav. Unatoč tome što je održavanje vinograda zahtjevno, oduzima vrijeme, novac i ponekad je opterećenje, za njega nikada nije došlo u pitanje treba li mu uopće to u životu.
– Obožavam doći u vinograd. Kada smo jučer bili gotovi s poslom, sjeli smo i razgovarali dok nas je grijalo jesensko sunce. To je prekrasno, neprocjenjivo. Trs je posebna biljka, što ga više režete, on bolje rodi. Pratiti ga kako raste, pupa, brinuti o njemu dok ne da svoj plod je poseban doživljaj. Radit ću u vinogradu dok god budem mogao. Sve ću prodati, ali vinograd nikada – objasnio nam je Krapinec.
Na cijelom Debelom brdu sve odiše tradicijom. Mnoge kleti još uvijek su kućice zemljanih zidova koje podržavaju debele grede, jedna od preša našeg domaćina proizvedena je 1885. godine, a održavaju se i stari običaji. Umjesto poznatijeg Martinja, ovdje se radije obilježava Vincekovo koje je 22. siječnja, i to uz poseban specijalitet kojim nam se pohvalio današnji kuhar Zdravko – veprovu glavu s kiselim zeljem.
No, za održavanje običaja iz prošlosti treba misliti i na budućnost, a za budućnost svog vinograda naš domaćin se ne boji – ima tko nastaviti tradiciju.
– Imam dva sina koja mi pomažu kad god mogu, jedan od njih već ima svoju djecu koja dolaze ovdje i sudjeluju… Ne bojim se, vinograd će opstati – uvjeren je Božidar Krapinec.
Na današnjoj berbi okupilo se 20-ak ljudi, članovi obitelji i prijatelji. U stankama između branja grožđa zajedno jedu i odmaraju, dok najmlađi trčkaraju uokolo zaokupljeni svojim igrama. Nakon cjelodnevne berbe, susjedi i međaši krenut će jedni drugima u posjet, družiti se, uživati u jelu i piću i u dobrom raspoloženju završiti dan. Unatoč fizičkim naporima na koje treba biti spreman, ta topla ljudska strana dana berbe pravi je razlog zašto je toliko popularna u našem kraju i zašto će takva ostati još dugi niz godina.
