Mnogi ljudi u slobodno vrijeme bave se različitim hobijima. Neki se okreću sportskim aktivnostima, drugi skupljaju markice, makete automobila ili neke druge kolekcionarske predmete poput dresova, starinskih fotoaparata, novčanica, a Branko Godek iz Peteranca već se sedam godina bavi taksidermijom, odnosno prepariranjem uginulih životinja.
Riječ taksidermija vuče korijene iz grčkog jezika, a u prevedenom smislu znači ‘aranžman kože’. Ovo već pomalo izumrlo zanimanje zapravo je umijeće pripremanja, punjenja i namještanja kože životinja slično kao i lovački trofeji. Taksidermija se može napraviti na svim vrstama kralježaka, uključujući sisavce, ptice, ribe, gmazove i vodozemce.
Posebno je teško preparirati ptice
U dosadašnjih sedam godina, Branko je preparirao uginule lisice, ježeve, jazavce, lasice, vjeverice, zečeve, jastrebove, svrake, fazane i golubove.
– Prepariranjem sam se počeo baviti prije sedam godina kada sam na televiziji vidio jedan prilog o umijeću prepariranja uginulih životinja, tako da sam se odlučio okušati u ovoj neobičnoj, ali vrlo zahtjevnoj vještini. Prvi preparat bila mi je uginula lisica koju sam preparirao tako da sam ju postavio na drveni pladanj i u prednje šape sam joj ugradio tamburicu, da izgleda živo i da, ipak, ima neku ulogu. Prepariranje životinje zavisi o njezinoj veličini, najduže sam radio preparat lisice i jazavca koji su relativno veliki, a najbrže sam bio gotov s preparatom sićušnog ježa. Meni je osobno najteže raditi preparate ptica poput jastreba ili fazana, pošto se radi o delikatnom guljenju, ptice imaju šuplje kosti i takve je preparate jako teško obraditi – objašnjava Branko svoje početke u taksidermiji.
Branko do svojih preparata dolazi isključivo slučajnim pronalaskom uginulih životinja koje su stradale u naletu automobila ili su uginule prirodnom smrću.
– Uginule životinje koje kasnije prepariram gotovo uvijek pronađem uz cestu, riječ je o životinjama koje su stradale u naletu automobila ili su pak uginule od starosti ili prirodnom smrću. Nekoliko životinja dobio sam od prijatelja koji je lovac, a bilo je slučajeva da ljudi uz cestu pronađu uginulu životinju pa mi ju donesu. Ljudi iz Peteranca znaju da se bavim prepariranjem pa su uvijek voljni pomoći ako naiđu na neku uginulu životinju – objašnjava Branko.
Prepariranjem se bavim isključivo u zimi
Proces prepariranja izuzetno je kompliciran i delikatan, treba paziti na svaki detalj, a kako kaže i sam Branko, potrebno je imati dobar skalpel, mirnu ruku i puno volje.
– Nakon što pronađem ili dobim uginulu životinju, s nje pažljivo skalpelom skinem kožu. Ljudi me često pitaju što radim s mesom, unutarnjim organima, iznutricama i masti, ali moj običaj je takav da sve bacim, jer to mi nije potrebno za prepariranje. Nakon što odvojim kožu od ostatka tijela, premazujem ju živim vapnom kako bi koža dodatno utrnula, a vapno s vremenom ukloni ostatke mesa i masti. Slijedi ponovno struganje, a nakon toga na preparat nanesem još jedan sloj vapna. Zatim krzno stavim na aluminijske žice koje služe kao konstrukcija, odnosno predstavljaju kostur i oblik životinje. Završni proces prepariranja uključuje punjenje preparata vunom ili spužvom kako bi on dobio na masi i poprimio izgled životinje. Treba napomenuti da se prepariranjem bavim isključivo u zimskim mjesecima kada hladnoća dodatno učvrsne preparat, odnosi uspori proces truljenja. Ako u ljetne mjeseci naiđem na uginulu životinju, ona se više ne može preparirati jer toplina jako djeluje na truljenje mesa i unutarnjih organa, tako da je takav preparat nemoguće za obraditi. Za prepariranje je najvažnije imati dobar skalpel, mirnu ruku i puno volje – ističe Branko.
Napravio sam kućne tamburaše, jazavac svira kontrabas, a lisice tamburice
Nakon što je preparat osušen i spreman za izlaganje, potrebno ga je ukrasiti i izložiti u zanimljivom obliku.
– Što se tiče ukrasa, svoje preparate u najviše slučaja izlažem na drvenim pladnjima, umjesto oči koristim ‘špekule’ koje uzimam s dječjih igračaka, a na svoje preparate iz osobnog gušta stavljam muzičke instrumente poput tamburice, gitare ili kontrabasa. Evo primjerice, na preparat lisca sam stavio lulu i šešir. Osobno sam najviše ponosan na preparat lisice koja mi je bila kućni ljubimac kad je bila živa, ali je nakon sedam godina uginula. Nju sam nabavio u razmjeni, prijatelju sam za nju dao dvije zečice, a on meni štene lisice koja je bila prava atrakcija u selu. Najrjeđi primjerak koji imam je preparat vjeverice koje su same po sebi rijetke u našem kraju, a i veliki je problem što prilikom sudara s autom, životinje teško ostanu u jednom komadu – kaže Branko.
Od svojeg hobija, kaže Branko, ne zarađuje, već se time bavi isključivo kako bi očuvao ovo starinsko zanimanje.
Želja mi je preparirati cijelog medvjeda koji bi svirao harmoniku
– U nekoliko navrata imao sam i financijske ponude da prodam preparate lisice i jazavca koji čine moj kućni bend, ali nisam ih imao srca prodati, ipak je to produkt mojeg hobija i nikad ne bi mogao prodati svoje preparate. Najveća želja mi je preparirati cijelog medvjeda i onda bi na njega ugradio harmoniku da upotpuni kućni bend – kaže Branko.
Za kraj druženja Branko nam je rekao kako svaki dan nakon posla sjedne kraj svojih prepariranih prijatelja koji predstavljaju tamburaški sastav čije zvukove samo on čuje. Kako bi se opustio, Branko od ‘muzikaša’ naruči njemu omiljenu pjesmu poznatog pjevača Mate Bulića, čiji prepoznatljivi stihovi glase Ja još uvijek kao momak živim.
