Kupidove ljubavne strelice pogodile su mnoge muškarce, ali i mnoge žene. Kupid u srce gađa tijekom cijele godine, a samo jednom godišnje slavimo Dan zaljubljenih. Valentinovo posebno puno znači mladom paru iz Đurđevca, Bruni i Anji. Brunino i Anjino srce Kupid je nišanio jedno vrijeme, sve dok nije pogodio kak’ Bog zapovijeda.
Anja Vujčić studentica je prve godine stručnog studija radne terapije, dok je njen Bruno Virovčec zaposlen u ugostiteljstvu. Nisu se upoznali iz vedra neba, već je njihovo poznanstvo bilo površno, sve dok nije preraslo u ono pravo. Glavni krivac za sve bila je pjesma. Folklor. Bruno je svirao, a Anja je plesala. Bilo je vrijeme božićnih koncerata kad ju je primijetio, a priča k’o priča, Bruno si je malo popio.
– Dopisivao sam se sa prijateljicom i ‘iskemijao’ da se nađem s Anjom. Našli smo se, malo čavrljali, a onda samo joj prodao onu dječju foru ‘daj da ti nešto šapnem’ – govori s osmijehom Bruno.
– Bruno se stalno brine o meni. Uvijek i uvijek. Jesam li jela, treba li me gdje odvesti, odveze me na vlak, kupi mi čokoladu da imam u vrijeme ispitnih rokova, dođem mu kao kap vode na dlanu – vidno sretna rekla je Anja.
Kad su bili mlađi, Anja je s prijateljicama uvijek gledala tamburaše (među kojima je bio i Bruno) kao nešto ‘vau’. Bruno pak govori da su oni uvijek bili najgori i kako ne zna što su one u njima vidjele. Anja nije mogla izdvojiti nešto posebno na Bruni što joj se sviđa jer voli cijeli paket mladog Virovčeca. S druge strane, njen dečko kao da je imao spreman odgovor.
– Da znaš kak se lijepo nasmije, prelijepo – rekao je k’o iz pištolja.
Kad su oboje išli u srednju uvijek su se znali negdje odvesti poslije škole, na Dravu, u Mičetinac, u gorice i slično. Bruno je znao Anji dati i da vozi iako nije imala vozačku, na što danas gledaju s osmijehom i dane kad je njihova ljubav tek poprimala pravu snagu. Kad mu cura dolazi doma iz Zagreba vikendom, Bruno si prema njoj pokušava posložiti vikend. Kao par smatraju da treba biti prisutno malo ljubomore, a u tom pogledu mrvicu Anja prednjači.
– Tu je ona ‘aktivnija’, kad mi žene ostave bakšiš onda Anja malo negoduje, zato jer ne znam što, dobro sam odradio posao (haha). S druge strane, kad njoj netko ‘uletava’, ne skačem odmah na prvu, aaali… – govori on i staje na vrijeme.
Anja bi voljela da Bruno malo manje kasni, odnosno da više dolazi na vrijeme. Znalo se dogodit’ da zakasni po dva sata. Sada se popravio, ali još uvijek toga ima. Bruni nije ništa palo na pamet, već mu je jako drago što se ona uvijek brine o njemu. Jednom su stajali pred Anjinom kućom, bilo je hladno, pa ih je Anjina mama pozvala da uđu u kuću, da ne stojimo vani. Otad se Bruno ne da van.
– Znao je u noći u polusnu odlaziti od mene, još dok nije smio prespavati, pa je pospan vozio doma. Držala sam ga budnim pozivima, sve dok nije stigao kući. Sada kad znam biti u Zagrebu po dva tjedna moji doma pitaju za Brunu, gdje je, kad dolazi, zakaj ga tak’ dugo nema k nama – priča Anja i otkriva kako cijela obitelj voli njen odabir muškarca.
Ovaj mladi par iz Đurđevca Valentinovo broji kao svoju četvrtu godišnjicu veze. Složni su kada govore da četiri godine i jesu i nisu prošle brzo. Kad se ovako osvrnu, brzo je prošlo, ali kad počnu detaljno razmišljati o svakom događaju, uviđaju da su stvarno puno prošli skupa. Iako je godišnjica, neke grandiozne proslave biti neće.
– Jedno Valentinovo smo proveli uz jubox u kafiću i bilo nam je super. Prije, kad Bruno nije imao auto ni vozačku, mi smo se toliko našetali, po zimi, mraku, snijegu. Svaki put me otpratio doma do jednog kraja Đurđevca i onda otišao kući na drugi kraj Đurđevca i nikad nije rekao da mu se ne da, da ne može, da mu je zima ili slično. Doslovno i po snijegu i po kiši – rekla je Anja. Put od njene do njegove kuće trajao 40 minuta.
Čini se kako nema stvari koju Bruno ne bi učinio za Anju. Često je znala biti vani, a onda je zatrebala prijevoz kući. Bruno je bez pitanja došao i odveo ju kući, bilo u Virje ili u Koprivnicu. Znao ju je voziti i u školu ujutro kad je bilo ‘na knap’. Bez da je imao vozačku.
Brunina cura često igra razne nagradne igre na društvenim mrežama, a glavna ‘meta’ su joj torbice. Razne torbice u velikom broju, i nijednom nije dobila. Sve dok joj nije Bruno jednu kupio.
– Nisam ni znala da on to prati, nikad to nisam očekivala, nisam mu nikad govorila o tom, nisam imala pojma. Baš je pogodio onu koju sam najviše htjela, bila sam šokirana kak je znal’. Igram svakakve nagradne igre, ali kak je znal’ želim baš tu? – priča nasmiješena Anja, dok Bruno otkriva da joj je pobjegla i suza kad se to dogodilo.
Bruno se pokazao kao kavalir u svakom pogledu, što je sigurno Anji još jedan dodatan razlog kako bi vodila toliku brigu o njemu. Ne kažu bezveze da su muškarci zapravo dječaci u tijelu odraslih i kako ih treba maziti i paziti, što Anja očito zna. Čini se kako su četiri godine dovoljne da bi se dvije osobe pošteno upoznale i bezuvjetno zavoljele. Da ste bili na našem mjestu i vidjeli energiju koju odašilje ovo dvoje, dan bi vam, kao i nama, bio puno ljepši.
