Pisali smo o mališanu, čudu iz Peteranca, čitali ste o njemu, upoznali ga, a također mu i pomogli svojim donacijama da otiđe u Rusiju na pretrage koje su mu trebale olakšati život, barem se s tom mišlju i išlo u Rusiju. Podsjetimo, Samuel Zobundžija dječak je od šest i pol godina koji ima oko 10 posto vida, no unatoč tome bori se da živi kao i sva ostala djeca. Njegova obitelj, između ostalog, pokušala mu je pomoći odlaskom u Rusiju u očnu kliniku Dr. Fjodorov, a vrijeme boravka u klinici je prošlo, Sami, kako ga obitelj od dragosti zove, se vratio s ocem Renatom u Hrvatsku, a mi smo ih priupitali što su saznali, kako su prošle pretrage, koja je dijagnoza i ima li svjetla na kraju tunela za malog Samija.
– Svi nas pitaju za Samuela kako je, s velikim osmjehom na licu, no naš je odgovor da imamo i dobrih i loših vijesti. Uza sve, ni mi ne skidamo osmijeh s lica i ne gubimo nadu u srcu – govore nam Renato i Jasmina Zobundžija.
U očnoj klinici Dr. Fjodorov svakodnevno su obavljali pretrage i konačno, na samom kraju, Samuelu je postavljena dijagnoza, dijagnoza koju dosad u Hrvatskoj nitko nije odredio.
– Nažalost u pitanju je genetska bolest zbog koje je došlo do oštećenja mrežnice oka, u određenim stanicama mrežnice čak i do 90 posto – kaže Jasmina.
Sada tek naša borba počinje, ovo je bio prvi korak na tom našem putu – govori obitelj Zobundžija
– Sada kad su se Samuel i Renato vratili iz Rusije trebamo naći načina kako poslati krv na genetsku analizu u kliniku u Njemačku, koju su nam preporučili u Rusiji. Kada budemo znali o kojoj genetskoj bolesti se radi, onda se opet trebamo čuti s ruskom klinikom da vidimo da li se tada može što napraviti – objašnjavaju.
Da bi Renato i Jasmina saznali mogu li preko Zavoda za genetiku u Zagrebu poslati krv na genetsku analizu u kliniku u njemačkom gradu Giessenu, morali bi čekati pet mjeseci.
– Izgleda da ćemo morati sami direktno stupiti u kontakt s tom klinikom u gradu Giessenu u Njemačkoj, jer jučer smo dobili termin za pregled u Zavodu za genetiku u jednoj dječjoj bolnici u Zagrebu, nećete vjerovati, tek za pet mjeseci imamo termin, točnije 3. kolovoza – govori Jasmina.
No, nije sve tako crno, vježbe koje je Samuel radio u klinici u Rusiji polučile se određene uspjehe.
– Samuel je radio očne vježbe nekoliko sati svaki dan, svih deset dana, plakao je kad mu vježbe nisu išle i smijao se kad je postigao puno bodova s tim vježbama. I uspjeli su s tim vježbama malo poboljšati oštrinu vida! Ostatak vida se povećao, uz pomoć vježbi i uz malu korekciju s naočalama s cilindrima koje su propisali. Povećao se sa deset posto, koliko je imao prije Rusije, na 20 posto – govore Renato i Jasmina.
To možda ne zvuči puno, ali za obitelj Zobundžija i Samuela veliki je pomak, jer svi su im govorili da njemu vježbe ne mogu pomoći.
– Dok smo se vozili u autu Samuel je rekao ‘Mama, vidim onu kuću i stupove na polju koje prije nisam vidio’, e tada smo znali da je Samijev vid bolji – kažu.
U svakom slučaju, pred Samuelom je još dug put, Jasmina i Renato u ovom trenutku ne znaju niti mogu reći kakav će taj put biti. No dijagnoza je tu i dalje će pokušati na sve moguće načine raditi na poboljšanju Samijeva vida. Što će reći nalazi krvi kada stignu iz Njemačke, to još ne znamo, ali nadamo se da će dati još malo bistriji pogled na cjelokupnu situaciju.
Roditelji su Samuelu u Rusiji kupili program za kompjuter na kojem je vježbao u klinici, naravno kako bi mogao i dalje vježbati oči, ali kod kuće. Vježbe se rade periodično, što znači da mora postojati pauza od nekoliko mjeseci, a propisali su mu i lijekove za narednih pet mjeseci.
– Idemo dalje korak po korak, iskreno sada se borimo da mu se ne pogorša. Samuel se i dalje smije i ne žali se na svoj vid, kao ni prije, a dok je dijete sretno i smije se, i mi smo sretni – govore nam Jasmina i Renato Zobundžija te za sami kraj pozdravljaju i zahvaljuju još jednom svima koji su ih podržali u njihovoj borbi za Samuelov vid.
Naravno, mi ćemo dragog i hrabrog mališana Samuela i dalje pratiti, pa ostanite uz nas.
