Djelatnici Muzeja grada Koprivnice (Robert Čimin, Ivan Valent, Saša Hrenić) jučer su na poziv Josipa Cugovčana iz Podravskih Sesveta izvršili su terenski pregled na položaju Luimbuš / Selišće u Kloštru Podravskom.
Riječ je o prostoru sjeverozapadno od središta mjesta koji je do tog trenutka nije bio arheološki pregledan, a po informacijama mještana prilikom poljoprivredne obrade pronalaženi su površinski ulomci keramike što je jasno ukazivalo na postojanje naseobinskog arheološkog lokaliteta. Kako isti nije bio arheološki evidentiran pristupilo se terenskom pregledu u kojem je potvrđeno ranije pretpostavljeno postojanje naselja iz razdoblja srednjega vijeka, na što je ukazivao i sam toponim.
Na prirodno uzvišenom elipsoidnom platou pronađena je velika količina ulomaka keramičkog posuđa koje se preliminarnom determinacijom na terenu moglo datirati u razvijeni i kasni srednji vijek. U tom trenutku muzealcima nije bila poznata sva slojevitost lokaliteta koja je određena tek pranjem prikupljenih nalaza i primarnom obradom.
Za sada se može reći kako je riječ o višeslojnom arheološkom lokalitetu, odnosno položaju koji je bio nastanjivan od pretpovijesti pa do kasnoga srednjega vijeka. Potvrda tome pronalazi se u ulomcima keramičkog posuđa koje se može datirati u kasno brončano doba (1200. – 1000. g. pr. Kr.), a pripadaju tzv. Kulturi polja sa žarama.
Dio takvog naselja istražen je na lokalitetu Ruškova Greda sjeverno od Podravskih Sesveta 2014. godine. Potom je položaj nastanjen i u razdoblju antike, odnosno u početku Rimskog Carstva (1. – 2. st.) što je isto tako potvrđeno ulomcima keramičkog posuđa, ali i opeka što može ukazivati na postojanje građevine od čvrstog materijala. Nekih 2 km istočnije nalazi se istovremeni veliki antički lokalitet, a južnije se protezala antička magistrala Poetovio – Mursa.
I na kraju, tijekom čitavog razdoblja srednjega vijeka (7. – 16. st.) na tom se položaju razvilo snažno naselje koje bi količinom površinskog materijala moglo ukazati na veći centralitet tog lokaliteta. Na takvu konstataciju upućuje i veliki prostor južno od centralnog platoa na kojem se pronalaze površinski nalazi, a moguće je riječ o postojanju tzv. satelitskih naselja. Je li tu riječ o selu Limbuš koje se oblikom „Lymbos“ u povijesnim izvorima spominje redom 1426., 1439. i 1477. godine uz naselja vesnikata Središče (vjerojatno na prostoru sela Srdinac / Plavšinac), a čija lokacija do danas nije poznata ostaje za neka buduća istraživanja.
No, ono što je važno napomenuti jest toponimski naziv stare šume uz koju se ovaj položaj nalazi, a koristi se u oblicima Limbuja i Limbuša. Takav se toponim se „vuče“ iz srednjega vijeka i označava močvarno područje, što prostor omeđen Crnim jarkima na zapadu, podravskom magistralom na jugu i prema rijeci Dravi na sjeveru uistinu i jest, a sličan se ne nalazi u čitavoj Podravini.
Pored toga, valja spomenuti i izvor iz 1396. godine koji položaj Središča određuje kao „Zredische circa sanctum Ladiszlaum“ i uz koji se vezuje i selo Limbuš. Oko tog bi podatka valjalo provesti dodatna povijesno-arheološka istraživanja kojima bi se razlučilo je li tu riječ o biskupskom imanju Sveti Ladislav na prostoru sela Vlaislav ili je riječ o prostoru blizu donatorske kapele Sv. Ladislava koja se nalazi u vlastelinstvu Gorbonok i ovog položaja, a koji su djelatnici Muzeja grada Koprivnice prvi ubicirali prije nešto više od dvije godine. Sve u svemu, slika o prostornom razvoju i organizaciji gorbonoškog vlastelinstva svakim je danom sve potpunija i jasnija.
Treba podsjetiti kako je koprivnički muzej u posljednjih šest godina provodio veći broj arheoloških istraživanja na području Kloštra Podravskog i Podravskih Sesveta, a koja su 2017. godine javnosti prezentirana izložbom „Vlastelinstvo Gorbonok“. Kako tom izložbom nije ispričana završna priča, tako se ostavlja prostor za nastavak interdisciplinarnih istraživanja kojima će se dobiti precizniji podaci o prostoru koji je sve donedavno svekolikoj stručnoj javnosti bio velika nepoznanica.
