Dok nije na rukometnom terenu, uživa kod kuće odmarajući, u kavama s prijateljicama, a kao velika ljubiteljica životinja, puno slobodnog vremena posvećuje i spašavanju napuštenih životinja.
Mlada rukometašica Korina Karlovčan (20) široj je javnosti postala poznata po nedavno održanoj utakmici u kojoj je, zahvaljujući svojoj hrabrosti i odlučnosti, zabila pobjednički gol i izborila nastup u grupnoj fazi Lige prvakinja za svoj klub RK Podravka Vegetu.
Otkrila nam je da rukomet igra od djetinjstva, od osme godine i to je sport u kojem se baš pronašla.
– Jedno sam vrijeme paralelno trenirala rukomet i tenis. I onda sam shvatila da mi rukomet bolje leži, da više volim ekipne sportove, takav sam tip osobe. Društvenija sam, volim da bude više ljudi oko mene – kazala nam je mlada K. Karlovčan.
Osim što je rukometašica, i studentica je. Na drugoj je godini fakulteta, studira na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu i to na studiju pod nazivom Menadžment turizma i sporta.
Inače, završila je Opću gimnaziju ‘Fran Galović’ u Koprivnici. S obzirom na to da treninge ima svaki dan i to dva puta, a vikendima utakmice, malo je slobodnog vremena. Natrpan raspored njezina je svakodnevica.
– Često niti ne znam koji je dan u tjednu. No, dobro znam kada je nedjelja jer smo onda slobodne pa taj dan, dok ne učim, iskoristim samo za odmor. Učim između treninga i kasno navečer, nakon treninga. Nije lako, teško je i naporno, ali sve se može kada se hoće, uz puno truda i volje – priča nam K. Karlovčan.
Posebno je sretna kad pomaže napuštenim životinjama. Dok je bila djevojčica, jedno je vrijeme maštala o tome da postane veterinarka. Tu želju ipak nije provela u djelo, no to ju nije spriječilo da pomaže.
– Kod nas je u dvorištu uvijek veselo. Trenutno na brizi imam četiri psa, znalo ih je biti i sedam. Vodim ih na cijepljenje, hranim ih, nalazim udomitelje… Drago mi je da mogu pomoći. Tako da, super surađujem sa Šintericama dobrog srca, djevojkama koje su već jako dobro javnosti poznate po zbrinjavanju napuštenih životinja. Od malena sam pričala da budem veterinarka, no onda sam ipak shvatila da je rukomet ono što želim – kaže ona.
Za sebe kaže da je temperamentna i tvrdoglava.
Dok o nečemu ima svoj stav, teško ju je uvjeriti u drugačije. Zato ju suigračice od milja zovu ‘živac’. Zbog silnih obaveza, rijetko izlazi. Noćni provodi više su joj strani, nije od onih koji jedva dočekaju vikend da izađu. Subotu ipak provodi na rukometnom terenu.
– Moram priznati da mi izlasci nedostaju, ali eto, tako je to kada se profesionalno bavite sportom. Već sam i navikla. Nije mi žao što sam odabrala ovaj put, da mogu birati, opet bih napravila isto. A dokaz tome je i onaj važan gol koji sam postigla, to je čisti dokaz da je moj životni put onakav kakav treba biti – ističe K. Karlovčan.
Kao i većina pripadnica ženskog spola, obožava ‘krpice’. Zbog nedostatka vremena najviše ipak kupuje putem interneta. Njezina modna savjetnica je majka Marijana pa njih dvije često jedna drugoj sugeriraju što obući.
– Najradije nosim traperice. Nisam baš ljubiteljica štikli, ali obut ću ih u svečanim prigodama. Niti haljine pretjerano ne volim. Moj stil je sportska elegancija. Traperice, sako, košulja, tenisice i to je to. Moja idealna kombinacija – kaže nam.
Nezaobilazna tema bila je i ljubav.
Lijepa Korina otkrila nam je da je njezino srce slobodno i da još nije pronašla idealnog muškarca.
Moramo priznati da se savršeno snašla ispred objektiva i da bi, ako joj ikada dosadi rukomet, mogla bez problema uploviti u manekenske vode.