U Severovcima nadomak Đurđevca među poljima, okružena šumom i netaknutom prirodom prostire se najveća i jedina farma pijetlova u Hrvatskoj na 20 hektara ograđenog prostora.
Vlasnik ovog zanimljivog obiteljskog imanja, koje pijetlove uzgaja pet godina, je Đuro Ferenčić koji ih godišnje uzgoji oko sedam tisuća. Pijetlovi trčkaraju na otvorenom, ograđenom prostoru.
– To je slobodan, ekološki uzgoj, jedinstven u nas, jer je svih sedam tisuća pijevaca vani gotovo čitavu godinu. Boljeg načina uzgoja od ovoga nema. To je posebna kvaliteta mesa u odnosu na kavezni uzgoj. Ovaj ima više bjelančevina – mišića, a manje masnoća, jer non stop hoda. Ova vrsta mesa je u rangu teletine i janjetine – objašnjava nam Ferenčić dok razgledavamo farmu.
U slobodnom uzgoju lani je trčkaralo 7000 pijetlova, a ove godine planira povećati jato na barem 10 tisuća. Pijevcima je osigurao i kvalitetan prostor.
– Tuku se međusobno, treba im sloboda kako bi jedan drugom pobjegli. Tome sam doskočio na način da sam manje pijetlova smjestio na veću površinu – kaže Ferenčić.
Budući da je perad na otvorenom, najveći problem rade ptice grabežljivice, lisice, kune i čagljevi iz obližnje šume, koji ih učestalo napadaju i čine velike štete. Kako bi pijevce od njih obranio, iznad nastambi razvukao je žicu.
Za kvalitetno meso pijevca važan preduvjet je slobodna ispaša, ali i kvalitetna hrana.
– Pobrstili su svu travu, obožavaju koprive i zato su lijepi i zdravi – govori.
Pijetlove hrani kukuruzom, pšenicom, ječmom, tritikalom i ostalim žitaricama, kaže da puno jedu i treba im pet mjeseci da bi dobili adekvatnu težinu.
– Lani je žito užasno poskupjelo, cijena je iznosila 2,60 kuna za kilogram, tek je sad pala, a pijevci svaki dan pojedu i više od tone žitarica – ističe Ferenčić.
– Ljudi u Dalmaciji poznaju kvalitetu mesa pijetla te su tamo jako cijenjeni. Najbolji su ispod peke ili na ražnju i kuhani, odnosno pečeni, kako tko voli. Posebno je dobra juha od pijevca – otkriva Ferenčić.
Uzgaja i kopune, a ove godine će njihov uzgoj povećati na tisuću komada. To su pijevci koji su uškopljeni u određenoj životnoj dobi čije je meso mekano poput putra, kaže.
Njegovim pijetlovima kupci su zadovoljni.
– Potražnja je dobra. Kvaliteta prodaje proizvod, prije svega. Oni koji kod mene kupe meso pijetla, uvijek se vraćaju – otkriva.
Đuro za sebe kaže da je entuzijast, na neki način, jer pijevce nitko ne uzgaja te želi pokazati da se u Hrvatskoj može napraviti nešto izuzetno i kvalitetno.
– Ako gledate samo profit, odmah ćete odustati. U posao sa životinjama, općenito, ne možete se upustiti ako ih ne volite. Kad dođem među pijevce, uživam u pogledu, to odmori dušu. Daju mi pozitivnu energiju, ma divota! Ako nemate ljubav, badava sve – uvjeren je.
Najveće imanje s pijetlovima nalazi se kraj Đurđevca što posebno oduševljava. Na hektarima koji su pokriveni zelenilom šeću tisuće i tisuće pijevaca. Pijetlovi su i zaštitni znak i simbol grada Picoka. Puno kuća na krovu ima glinenog pijetla, a i najveća kulturno-povijesna manifestacija desetljećima je Picokijada.
Stoga Ferenčić otkriva da je namjera pijevce s njegova imanja uvrstiti u turističku i gastronomsku ponudu ovoga kraja.
– Turistička zajednica je iskazala interes, pa ćemo ga vjerojatno zvati Đurđevački pijevac, da bude prepoznatljiv. Razmišljamo u smjeru i da jedno od glavnih jela u hotelu bude pijevac. Ovuda vode i biciklističke staze prema Dravi, pa bi rekreativcima i posjetiteljima zasigurno bilo atraktivno vidjeti ljeti tolike pijevce na jednom mjestu – zaključio je naposljetku Đuro Ferenčić.
