Prije više od mjesec dana, u Zagrebu je održano Prvenstvo Hrvatske u slobodnom načinu hrvanja za uzraste juniora i starijih dječaka. Hrvački klub Podravka osvojila je tri naslova Hrvatske, naslovima su se okitili Filip Picer, Filip Verčević i Alen Nogić.
Prije nekoliko vikenda održalo se kadetsko prvenstvo Hrvatske u Ludbregu gdje su Filip Verčević i Filip Picer opet osvojili medalje, ovog puta brončanog sjaja. Nažalost, Alen Nogić predao je borbu zbog ozljede i nije stigao do plasmana.
Hrvanje nije previše medijski eksponiran sport, a u posljednje vrijeme aktivno se razglabalo treba li ukinuti hrvanje s popisa sportova koji će se izvoditi na Olimpijskim igrama. Ipak, po sreću ovih mladića, hrvanje ostaje u programu za OI 2020. i 2024. godine. Popričali smo s dečkima o njihovim počecima, željama i motivima, načinom pripreme i odricanjima koja su morali napraviti da bi došli do naslova prvaka Hrvatske.
Popričali smo s tri vedete Hrvačkog kluba Podravka, Filipom, Alenom i još jednim Filipom, i priupitali ih kako je sve počelo.
– Hrvati sam počeo 1. rujna 2007. godine, dakle, treniram punih deset godina. S hrvanjem me upoznao brat prijateljice moje sestre koji se već bavio hrvanjem. Susreo sam se s njim i on me pozvao da gledam jedan trening. Došao sam, svidjelo mi se, te sam jedva čekao da počnem s treninzima. Imao sam tek pet godina, ali su me treneri nakon prvog treninga primili u klub – otkrio nam je Filip Verčević.
– Počeo sam u prvom razredu osnovne, prije 10 godina. U školi je bila prezentacija hrvanja, to sam vidio, svidjelo mi se i došao sam na trening u Podravku – obznanio nam je svoje početne korake Filip Picer.
– Kod mene je počelo tako da je moj tata čuo za hrvački klub i upisao me, meni se svidjelo i nastavio sam. Ništa komplicirano – rekao je Alen Nogić.
Dečki su danas srednjoškolci, Alen Nogić krenuo je u prvi razred srednje ekonomske škole u Koprivnici, Filip Picer pohađa treći razred za komercijalista, dok je Filip Verčević gimnazijalac. Mlađi uzrasti, stariji dječaci, kadeti i juniori nemaju svoju ligu već se natječu na prvenstvima Hrvatske i po turnirima. Nerijetko odu van države na međunarodne turnire o kojima vas često naš portal obavještava.
– Rado odemo na inozemne turnire, najčešće putujemo manjim autobusom u kojem je dobra atmosfera i svi se družimo. Naši treneri na čelu s Miroslavom Mihalcem uvijek vode brigu o nama i ništa nam ne nedostaje – složili su se dečki.
– Sviđa mi se kod trenera što na turnirima u drugim gradovima i državama uvijek nađe vremena da nam pokaže znamenitosti toga grada i nađe vrijeme za zabavu – dodao je Filip Verčević.
Dečki nerijetko prije natjecanja skidaju kile kako bi ušli u kategoriju u kojoj će biti konkurentniji. Samo skidanje kila nije previše naporno, ponajviše jer su dečki naučeni na to. Trenira se pet puta tjedno.
– Ne skidamo puno kilograma, najviše jednu do dvije. Radimo to na način da zadnji tjedan pazimo što jedemo, izbaci se slatko i gazirani sokovi, te se na treningu više znojimo. Obučemo si podmajice i šuškavce koji nam pomažu u tome – složni su dečki.
Filipu Verčeviću idealna kategorija je do 59 kilograma, Filipu Piceru do 55 kilograma, a Alen Nogić dominira onom do 66 kilograma. Kategorija u kojoj se natječe Alen Nogić bila je najbrojnija, svoj naslov prvaka osvojio je u konkurenciji dvadesetak dečkiju, što naslovu daje još više na snazi.
Upitani kako su zadovoljni trenerom Mihalcom, svima su se ozarila lica.
– Kod trenera Mihalca treninzi su žestoki, naporni i zahtijevaju maksimalnu snagu i koncentraciju, ali bez toga se ne bi maknuli od prosjeka. Gospodin Mihalec sjajan je trener, ali i sjajna osoba. Gdje god da je s nama, uvijek nam je na raspolaganju i spreman je za šalu. Proputovali smo dobar dio Europe s njime i uvijek će imati posebno mjesto u našim životima – ispričali su Filip, Alen i Filip.
Otkrili su nam dečki da je pomalo ustaljena praksa da su reprezentativci Hrvatske oni koji su osvojili naslov u svojim kategorijama. Pošto su sva trojica nedavno osvojila naslove, realno je nadati se da će jednog dana biti dio reprezentacije ako nastave s ovakvim radom i rezultatima. Filip Picer bio je jednom na pripremama s reprezentacijom.
– Iskreno, kada sam došao tamo nije bilo toliko razlike jer u Podravci smo naučeni na rad, nisam se žalio niti išta slično – izjavio je Picer.
Ususret dolazećim prvenstvima, poput Prvenstva Hrvatske, dečki se kreću spremati nešto ranije.
– Kada je prvenstvo u slobodnom stilu, tada malo više vježbamo borbu slobodnim stilom. Kroz cijelu godinu treniramo grčko-rimski stil. Pripreme kreću dva do tri tjedna prije prvenstva. Sudjelovao sam na Europskom prvenstvu u Beogradu za koje smo se spremali intenzivno dva do tri mjeseca. Znali smo otići na treninge u Mađarsku, te u ostale klubove, ponajviše u Zagrebu – izjavio je Filip Verčević.
Svima trojici obitelj pruža punu i bezuvjetnu podršku, a kada je natjecanje u Hrvatskoj, nerijetko ih poprate u ulozi navijača.
San svih sportaša su Olimpijske igre, a i kod naše trojke nije drugačije. Motivi i ciljevi kod svih troje jest odlazak jednog dana na Olimpijske igre i tamo branjenje boja svoje države.
– Kod hrvanja volim najviše jednu stvar. To je pojedinačni sport te ovisim samo o sebi i svojoj spremi i pripremi. Volim što mi hrvanje omogućuje da posjećujem mnoge zemlje širom Europe, što stječem prijatelje i u drugim državama, a izuzetno je dobro za moje zdravlje i izgled – rekao je Filip Verčević.
