Teško je povjerovati da mi je ovo posao, još uvijek u nevjerici, iako je prošlo više od godinu dana otkako je obrt službeno krenuo s radom – govori nam Križevčanka Kristina Kovačić. Naime, toliko uživa izrađujući nakit da sate i sate utučene u kreiranje narukvica, naušnica, broševa, ogrlica, prstenja ili ukrašavanje kutijica teško može promatrati kao posao, premda on to jest.
Prošle, 2019. godine, otvorila je obrt pod imenom Škatuljica. Ima fetiš na kutije, kaže, otuda ideja za ime. I zaista, provirite li u kreativni raj smješten u podnožju doma Kristine i njezina supruga Draženka, inače poznatog hrvatskog nogometnog suca, shvatit ćete o čemu govori. Kamo god pogledate – kutije, simo-tamo, ovakvih i onakvih oblika, manje i veće. Ali sve preslatke.
Ipak, napominje kako je fokusirana na nakit. Pohađala je razne radionice, počevši od, primjerice, decoupagea koji primjenjuje na škatuljicama. Uzevši u obzir da se u svojem radu oslanja na povezivanje čunčane čipke i metala, jasno je kako je prije šest godina upisana radionica kod profesorice Emine Baričević postavila temelj današnjeg posla. Tome je 2018. godine dodala školu za nakit završenu kod Davora Šuka u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, kao i druge tečajeve od kojih je jedan o epoksi smoli Argentinca Carlosa Ignacija Bellantea. Na tome ne misli stati, u planu su novi tečajevi i nadopunjavanje znanja.
– Kreativnost mi je u venama. Ideje frcaju na sve strane, mogla bih raditi danonoćno! – tvrdi.
Sa željom za unikatnošću, povezala je čipku i metal
Ama baš sve što vidite na, recimo, od Kristine kupljenoj naušnici ili ogrlici, originalno je izrađeno. Alke izrezuje pilom za željezo, šestarom iscrtava linije, brenerom omekšava materijal, bušilicom buši rupe, tzv. polirkom – polira, patinira i lakira, na nakovnju čekićem kuje i oblikuje neobične teksture, neravnine, čak izrađuje vlastite opruge, što nas je iznenadilo jer se, kao i sve moguće, mogu kupiti putem interneta.
– Ne želim, rekla sam kako nikada neću naručiti nijedan komadić. Važni su detalji na kojima se vidi kako sam ja to radila, ne stroj – jasno govori, pokazujući sirovinu – limove u jednome kutu prostorije ili žice u drugome.
Možda jesu potpuno različiti materijali, ali čipka u kombinaciji s mjedi, srebrom i bakrom, uz dodatak poludragog kamenja ili koralja, daje zanimljive rezultate. Prvim dolaskom na tečaj u radionicu, koja je imala hrpu alata i strojeva, sumnjala je u vlastitu sposobnost. Nije znala zamijeniti borer, prisjeća se, a danas pred našim očima i objektivom reže, pili, koristi brener, radi sve ono što je naučila.
– Žene koje rade nakit od čipke uz nju koriste kamenčiće. Meni je nešto nedostajalo, željela sam nešto drugačije. Jedina povezujem čunčanu čipku s ručno oblikovanim metalom – govori, dok joj se uz lice njišu originalne naušnice, njezinih ruku djelo.
Sigurna je kako svoje radno vrijeme neće moći naplatiti. Jedna joj je osoba kazala kako bi svaki od 20 sati uloženih u ogrlicu trebao vrijediti barem 100 kuna. Svjesna je kako to nije realno pa za time ni ne ide. Nekome je malo, nekome puno. Bilo kako bilo, financijsku stranu priče za ovu je godinu uspješno zatvorila, a sami posao startao je uz pomoć nacionalnih sredstava za samozapošljavanje. Strojevi su skupi, naglašava.
– Da godina, tijekom koje sam se trebala promovirati, nije takva kakva jest, vjerujem da bi bilo super – kaže, otkrivajući kako su žene srednjih godina najčešći kupci.
“Imam osjećaj da uopće ne radim.”
Dok su je ranije Križevčanke i Križevčani mogli pronaći u kafiću čija je vlasnica i voditeljica bila uz supruga, inače neizmjernu podršku u svakodnevnom radu, danas ćete je prije susresti na sajmovima i izložbama. Sudjelovala je, navodi, na festivalima u Zadru, Zagrebu, Puli, Čakovcu i na koprivničkim Podravskim motivima koji su se pokazali kao pun pogodak. Ljudi su zaista bili zainteresirani, željeli su vidjeti čime se to Škatuljica bavi. Opravdano ponosna pokazala nam je prošlogodišnji katalog izložbe zagrebačkog Pučkog otvorenog učilišta u kojemu je njezina ogrlica dobila znatan prostor. Osim toga, zadovoljstvo viđenim Kristininim radovima dokazano je novom pozivnicom za ovogodišnje izlaganje Od umijeća do umjetnosti” gdje se ponavlja tema kulturne baštine.
– Otkako sam otvorila obrt, ja ne radim. Dio stvari, recimo čipka, nastaje uz televizor. Puno vremena odlazi na uređivanje webshopa pa i odlazak u nabavu ili predaju nakita kupcima, ako su iz Križevaca. Veći dio dana radim, iako imam osjećaj da uopće ne radim – zaključuje radosno, naglašavajući kako se sigurno neće okrenuti masovnoj proizvodnji.
