Kad vam pojedinci poput Gorana Šafareka kažu da više nemaju snage i da je sve postalo donekle besmisleno, morate se zapitati, zar više išta ima smisla? Ovaj poznati hrvatski biolog, istraživač, zaštitnik prirode i nagrađivani dokumentarist godinama je – barem takav dojam imam osobno – lomio i lomio, da bi na kraj prelomio kako je bilo dosta!
– Nemam više snagu za borbu s vjetrenjačama. Sva ta briga oko prirode, zaštite, promocije i ne znam više čega postala je zapravo na određen način korporacijska priča. Svi ti projekti pojedinaca i udruga sve se češće svode na obično pravdanje trošenja državnog ili EU novca – priča nam sasvim otvoreno ovaj 47-godišnji Koprivničanac, kojeg su nacionalni mediji prije 12 godina svrstali na listu 100 osoba koje su Hrvatsku učinile boljom.
Goran Šafarek: Premijera u Koprivnici
Dovodeći uopće u pitanje volju drugih za stvarnom brigom oko prirode i njenih vrijednosti – takozvanim zelenim aktivizmom – Šafarek je odlučio kako će “odraditi” svoj “labuđi pjev”. Naravno, kako drukčije nego li onim čime je sve počelo – rijekom Dravom. Nadamo se da ipak to neće biti i njegov zadnji autorski rad vezan uz prirodna bogastva našeg kraja.
– Terenski posao je odrađen, posao je to koji traje već godinama. Snimke su gotove, scenarij imam, sad se trenutno radi glazba, podloga i montira – otkriva nam Šafarek čiji bi dokumentarni film “Rijeka Drava” svoju premijeru trebao imati iduće godine.
– Premijera će svakako biti u Koprivnici, pretpostavljam u kinu. To je projekt na kojem radim već dugi niz godina. Da, bit će to – vrlo vjerojatno – moj zadnji takav dokumentarni film, zapravo općenito rad koji je vezan uz Dravu, Podravinu i našu prirodu. No, nikad ne reci nikad, možda se javi neka bogata produkcijska kuća s nemoralnom ponudom – govori u šali Šafarek koji ponavlja kako je ono što je bilo iza njega.
– Da, na kraju više su me razočarale neke kolege s kojima sam radio i koje znam po “zaštiti” prirode nego oni protiv kojih smo se borili – dometnuo je Šafarek.
Kad je riječ o dokumentarcu o Dravi, Šafarek kazuje kako se stanje nije mnogo promijenilo u 20-ak godina, nit je bolje nit lošije. Mnogo o samom sadržaju nije htio otkrivati, tek je rekao da se bavi hrvatskim dijelom toka te da bi trebao zaokružiti priču o Dravi.
Višemilijunski projekti – lova za konzultante i izlete
Ponovio je kako je svjedočio višemilijunskim projektima za “zaštitu prirode”, od čega je “lova” uglavnom otišla na papirologiju, studije, konzultante i izletovanje, dok se ništa konkretno na terenu nije napravilo niti je priroda od toga imala koristi.
– Dao sam cijelog sebe u neke projekte, mnoge odradio volonterski, pro bono, da bi se potom mojim radom neki okoristili i dobro prošli u životu. Više nemam namjeru to raditi – navodi Šafarek koji se upravo vratio sa završnog stručnog simpozija u Varaždinu, simbolično, iz projekta Drava life koji je imao za cilj obnoviti Dravine rukavce.
Nije samo Drava predmet njegova interesa, naravno; ima tome već dva desetljeća kako je počeo suradnju s cijenjenim National Geographicom, a od 2000. pa do 2010. je prošao brojne ekspedicije od Anda, Amazone do juga Afrike, pa preko Madagaskara, Andamana do Šri Lanke. Otkrivao je s kolegama brojne nove životinjske vrste i njihove navike da bi se potom orijentirao na rad na prilozima i dokumentarcima. Surađivao je s BBC-om i HRT-om na brojnim projektima, a mi ističemo nagrađivane Rijeke Hrvatske koje su se emitirale diljem Europe i koji je 2008. počeo s kolegom Tomislavom Šolićem. Autor je i brojnih knjiga i monografija, jedna od njih je i Divlja priroda Hrvatske. Lani je uz pomoć našeg povjesničara dr. Hrvoja Petrića objavio i svojevrsnu enciklopedičnu “Drava – jučer, danas, sutra” koja je svojevrsna “sestra” dokumentarcu.
U razgovoru nam je više puta dao naslutiti da je solo borba za prirodu iza njega, što zbog spomenutih epizoda, što zbog EU direktiva i zakona koji su zapravo uredili neke donedavno neuređene situacije u Hrvatskoj. Bio je svojevremeno toliko ogorčen pa je izjavio kako ga ne zanima izgradi li se i deset hidroelektrana na Dravi. “To me više ne zanima”, izjavio je, no ipak dojma smo kako je Šafarek “prespavao” i da mu ipak ne bi bilo svejedno.
Sat “sudnjeg dana” na 90 sekundi do ponoći
– Utjecaj čovjeka na klimatske promjene je ogroman, tako da ne bih rekao da su alarmi koji se pale čisto plašenje javnosti. Nisam klimatolog i teško mi je sa stručne strane govoriti što to znači i jesmo li pola minute, na pet minuta ili 90 sekundi do ponoći, no činjenica jest da nije obećavajuće – kazuje Šafarek koji je bio vrlo aktivan – našem području vrlo zanimljivo – kad je riječ o poplavama i njihovim uzrocima.
Kad je već bila riječ o rijekama i klimatskim promjenama, nismo mogli, a ne dotaknuti se našeg potoka Koprivnica. Sjećam se kako je 2015. sanirano korito, a potom je dvije godine kasnije plodom urodio i pritisak da se uredi šetnica potoka. No, danas rijetko tko šeće potokom jer – potoka nema. Pojavi se tek mutna “voda” nakon dugotrajnijih oborina.
– Imali smo plan uređenja i kako revitalizirati potok koji bi bio “živ” čitave godine. Planirali smo urediti šetnicu cijelim “tokom”, napraviti studiju, sve… No, kao i obično javili su se neki vanjski interesi i cijeli projekt je pao, baš u vodu koje sada ima sve manje. Šteta za grad i potok na kraju koji je i dio identiteta grada – napominje Šafarek.
