Kada ne nosi službenu uniformu i bijelu kutu na svom radnom mjestu u poliklinici, voli elegantne haljine, a iz visokih potpetica praktički ne izlazi.
Ona je Natalija Slišković, korespodentica za njemački jezik u križevačkoj poliklinici Medikadent, o kojoj smo nedavno pisali. Uvijek dotjerana, lijepa i u najboljem izdanju, Natalija se ne ističe samo svojim stilom, već i time što je ta rođena Koprivničanka došla živjeti u svoj grad nakon što je gotovo cijeli život, otkad je imala dva mjeseca, bila u Njemačkoj – obrnuti put od onoga kakvomu u posljednje vrijeme svjedočimo među mladima.
U Hrvatsku je došla u listopadu prošle godine, a na povratak ju je natjerala sila jača od bilo kakvog posla – ljubav!
– Upoznala sam Mihaela tijekom jednog posjeta rodbini u Hrvatskoj, on je najbolji prijatelj mog bratića. Rekao mi je da nikada ne bi mogao ostaviti Koprivnicu, pa sam odlučila doći ovdje. Mislila sam si, barem znam jezik, imam obitelj ovdje, meni će biti lakše ovdje nego što bi njemu bilo u Njemačkoj – smatra Natalija.
Nakon nepunih godinu dana veze ju je i zaprosio, i to na vrlo kreativan način, u koji je uložio puno truda.
– Došla sam na jedan dan iz Njemačke na rođendan, rekao mi je da se uredim i da idemo na piće prije zabave s prijateljima. Još je i obukao odijelo na 40 stupnjeva, nije mi bilo jasno što mu je. Dok smo bili na piću, rekao mi je da ću dobiti još nešto za poklon, ali da moramo ići po jednog prijatelja koji nema auto. I odjednom, zaustavi nas policija u civilu. Ja u šoku. ‘Policajac’ mi je uzeo osobnu, rekao da više ne vrijedi i da izađem iz auta i da još otvorim bunker. Kada sam ga otvorila, izletjeli su crveni baloni, bilo je puno ruža, a kada sam se okrenula, Mihael je kleknuo pred mene. Rekla sam ‘da’ i počela plakati. Čak je za sve to kupio i rotirku i rekao rodbini da će znati jesam li rekla ‘da’ ako se vratimo pod rotirkom i s muzikom – uz smijeh se prisjeća Natalija.
Dok nije na poslu, voli izlaziti, družiti se s prijateljima, vježbati, fotografirati se, ‘šopingirati’ i kuhati. U Koprivnici joj se sviđa, voli ljude i mentalitet, no nedostaje joj mjesta za izlaske.
– Ljudi su tu super, posjećuju jedni druge, ne moraš nikome zvoniti, nego samo dođeš. Ne moraš ni zaključati vrata dok spavaš, toga u Njemačkoj nema. U Münchenu sam živjela tri godine u stanu i nisam upoznala svoje susjede. Fali mi malo više ‘akcije’, preko vikenda se još može negdje i otići, ali tijekom tjedna nema ničega, odeš tijekom dana u grad i nema nigdje nikoga – njeni su dojmovi.
Ono što ju je oduševilo kod podravskih dečki, pa tako i kod Mihaela, nešto je što, prema njenom iskustvo, Nijemci uopće ne znaju raditi.
– Dečki u Njemačkoj ne znaju plesati i to mi je super ovdje! Bila sam u šoku kada sam upoznala Mihaela i htio je sa mnom plesati, ali baš plesati, kak’ se spada! Tako me i osvojio – priznaje Natalija.
Osim plesa, osvojiti je može dobar karakter, lijepo ponašanje i slični ciljevi u životu. Izgled joj, kako kaže, nije toliko bitan, osim za prvi dojam.
Za sebe kaže da je pozitivna, snalažnjiva, iskrena, direktna, pa malo i tvrdoglava, a s time se slažu i njeni bližnji. No, kaže i da ljudi često imaju pogrešan dojam o njoj koji stvaraju samo na temelju toga kako izgleda i koliko pažnje pridaje dotjerivanju.
– Nekada na prvi pogled ljudi misle da sam umišljena, to sam puno puta čula, a onda se iznenade kada me malo upoznaju – kaže nam ona.
Svoj stil opisuje kao elegantan, a otkrila nam je što najčešće uzima iz svog ormara za svaki dan.
– Ne volim baš sportski stil, skoro nikad me se ne može vidjeti u tenisicama, samo ‘štiklama’. Ljeti najviše volim haljine, a zimi hlače i neke lijepe košulje, uz čizme s petom – rekla nam je Natalija.
